Da se uključim malo i u ovu temu, nakon što sam preletio što ste napisali. Generalno sam protiv stranaca u bilo kojem sportu. Jedino mi je OK ako taj stranac živi duži niz godina u Hrvatskoj, dobije državljanstvo, onda u redu. Može se reći da imaš poveznice sa Hrvatskom. Meni je to FIFA odlično uredila. 5 godina čini mi se moraš provesti u državi. I nema nikakvih preletanja iz jedne u drugu repku - jednom zaigraš za jednu - i to je to. Svi se sjećamo Eduarda, dugi niz godina je bio u Hr, i malo tko ga je gledao kao pravog stranca. On je bio - naš stranac :)
Da se vratim na košarku, dakle protiv sam sustava u kojima su dopušteni stranci. Ono što imamo u rukometu mi se gadi. Ne sviđa mi se ni ovo što postoji u košarci.
Međutim.
Svi imaju pravo na tog jednog stranca, i većina država ga koristi. Zašto ne bismo i mi uzeli jednog i time si povećali šansu za uspjeh naše reprezentativne košarke? Nismo li dužni dati sve od sebe za uspjeh, radi naše djece, koja će se zapaliti za košarku ako nešto ostvarimo? Radi našeg Babe koji unatoč najunosnijem ugovoru u povijesti hrvatskog sporta, je uvijek tu, i da ne ponavljam sve ono što se zna o njemu? Budite sigurni da nije puno djece gledalo Babu kako trpa 38 u ovin kvalifikacijama. A i ako je, sigurno im je muka od poraza.
Netko je spomenuo - a što ako se dogodi da FIBA dozvoli 3 ili 5 stranaca? Što onda?
Ništa. Kao prvo to se neće dogoditi jer bi si FIBA time dodatno pucala u nogu i degradirala atraktivnost reprezentacija. U životu se treba prilagoditi, a ako je ponuđena mogućnost ojačavanja reprezentacije jednim strancem, priliku treba uzeti.
Vi protivnici stranca - biste li se vi manje veselili uspjehu na velikom natjecanju samo zato što pored 11 Hrvata nije 12. Hrvat? Mislim da bismo svi bili u ekstazi da osvojimo medalju na EP ili SP, čak i s jednim crncem u ekipi (ili bijelcem haha).
Netko je postavio pitanje - OK, dovedemo stranog playja, a što ćemo sa Gnjidićem ako izraste u kvalitetnog playja - ništa, što bismo trebali, nećemo više zvati stranog playmakera, ako nam više nije potreban. Ako jednom uzmemo stranca nitko nas ne tjera da za vijeke vijekova nastavimo uzimati stranca. Uzet ćemo ga na nekoj drugoj poziciji, ili još bolje, nećemo ga uzeti. Daj bože da bude tako u budućnosti. Naravno, stranca ne treba uzeti pod mus, nego treba imati viziju kako bi se taj igrač uklopio igrački (trenutno nemamo što puno mudrovati, treba nam play) ali i kulturološki. I tu treba imati viziju i mudrost. Naravno da stranac sam po sebi ništa ne garantira, možemo biti još gori ako uzmemo krivog. Naravno, ovdje dolazimo do toga tko nam ustvari vodi košarku i imaju li ti ljudi ikakve vizije.....
Svih ovih godina sam bio protiv stranca, međutim sada mi se mišljenje mijenja. Slovenci uzeše Randolpha, s njim su uzeli naslov - i mislim da se nitko tamo ne buni. Dakle suma summarum, stranca ne pod svaku cijenu, ali grijeh je doživljavati ovakve debakle, propuštati takvog čovjeka i igrača Bojana Bogdanovića, nabijati djeci traume zbog kojih gube volju za košarkom ili gledaju samo NBA, a da nisi probao sve što možeš, a jedna od tih stvari je i stranac u ekipi.
EDIT i da, sad sam još pročitao par stranica ove teme, nipošto ne mislim da je nedostatak playja prvi ili ne daj bože jedini problem naše košarke. Naš problem je sustavan.
[uredio Skočimiš. - 07. srpnja 2021. u 17:11]