Lionel Mandrake je napisao/la:
Smiješno je kako košarkaški dio nacije sve nade polaže u jednog dečka. Točno čovjek vidi u kakvom smo dreku. Žalosno je da hrvatska struka čak niti u konkurenciji do 20 godina nije u stanju proizvesti više od jednog beka koji je u stanju voditi loptu a da se o nju ne spotakne ili ostane imun na protivnički pritisak. Neki dan smo imali priliku vidjeti gdje su naši bekovi u usporedbi sa mladim Španjolcima i koliko naši bekovi kaskaju u osnovnim tehničkim elementima. Čak niti naš spasitelj i mesija Gnjidić nije ništa osobito u usporedbi sa malim Špancima.
Dobro bi još bilo da su samo bekovi problem, kompletna selekcija je nikakva s rosterom koji jednostavno nije u stanju igrati modernu košarku (npr. tu imamo undesrsized centre bez šuta, a koji nisu Kyle Hines i nikad neće biti). Nije ništa čudno što naši igrači najbolje rezultate postižu na U-16 natjecanjima, donekle se to prenese i na U-18, znači do trenutka kad konkurencija stasa, fizički ojača, a tehnički i taktički ode daleko naprijed. Već do dvadesete godine naših osvajača medalja sa ranijih natjecanja nema niti na mapi, osim ako ne ulaze u kategoriju ''projekta''. Čak ni navedeni projekti više nemaju reputaciju kao prije par godina. Recentni primjer je Prkačin koji je prije 3 godine bio uvjerljivo prvi prospekt generacije 2002. na svim relevantnim neameričkim listama, a danas više nije niti u prva tri na svojoj poziciji (Banchero, Garuba, Diabate), na mockovima je prije godine dana bio kasni lottery pick a danas je primoran odustati jer je pitanje da li bi bio uopće i izabran. S druge strane, jedan Wagner ili njegovi vršnjaci Sengun i Begarin strelovito idu prema gore.
Poanta cijele ove dosadne priče s moje strane je da nas davanje državljanstva jednom američkom beku sigurno neće izvući iz mulja u kojem se koprcamo, posebno ne dugoročno gledano. Izvući nas može jedino sustavan, kvalitetan i naporan rad koji u startu podrazumijeva struku koja je u stanju prepoznati košarkaške trendove i u skladu s njima selektirati i razvijati igrače za seniorsku košarku. Dok ne shvatimo da o današnjoj košarci trenutno jako malo ili ništa ne znamo tj. dok se ne izvučemo iz prošlog stoljeća – biti će kako je pokojni Spajki znao uvijek reći – pušing rođo.