Vidim da se opet prica o navijanjima za jedan klub, pa evo, ja sam uguglao svoj jedan stari tekst, i opet cu ga postati, rijec je o navijanju za americke klubove...Komentirao sam jednu Jurisicevu kolumnu
A hocemo malo o nekim emocijama?
Budimo realni, u NBA se ne treba tražiti ništa normalno, jer je to prije
svega biznis i samo biznis. I kraj tako necega ne moze biti ni
normalnih sportskih manira na koje smo mi u Europi navikli, niti nekih
emocija.
Ne razumijem, tako ni tebe Bernarde kako mozes biti stalni navijac
jednog kluba. Tu se opet vračam na te spomenute emocije. Koji je igrac
zaigrao ikada za NBA klub iz svoga grada, klub za koji je navijao, koji
je pratio. Mozda 10% njih. Igraci cim dodju potpisuju ugovor sa NBA
ligom, a ne sa klubom, i postaju robovi 30 ljudi sa titulom GM koji ih
mogu seliti gdje i kada hoce, sve dok ne postanu slobodni igraci bez
ugovora, a to se dogodi cca dva puta u karijeri.
Evo jedan primjer. Igrac moze u nekom mjestu razviti dom, navijaci ga
obozavaju, stekne prijatelje, djeca mu tamo krenu u školu, osjeca se da
je napokon negdje netko, i onda samo odjednom moze, jer je tako odlucio
njegov GM ( iako je te iste godine potpisao novi ugovor na 5 godina, sa
zeljom da ostane stalno u tom mjestu ) doci do trenutka kada mora otici
igrati u neku pripizdinu na drugi kraj Amerike.
Ovo seljenje ekipa je isto također krajnji debilizam vecih razmjera. I
opet cega tu nema, naravno emocija. Ovo ne moram objasnjavati...
A tko je zasticen od tih seljenja bez da ga se ista pita. 20ak igraca
starijih od 30 koji su uspjeli izboriti si ugovor sa NTC ( no trade
clause ). A da bi to dobio moras biti igracina, te faca i simbol kluba.
I opet cu se sada vratiti na navijanje. Kako netko moze biti stalni
navijac nekoga kluba? taj klub nema svoju djecu koja treniraju cijelu
mladost da bi dosli do dresa svog kluba. Nema igrace koji se smatraju
dijelom toga, nego dijelom lige, jer imaju ugovor s njom a ne sa klubom.
Imaju jednog čovjeka koji vodi cijeli posao oko igraca kluba...Pa dajte
molim vas, i kako da onda navijam za neki klub...
Pratim NBA ligu zato sto volim kosarku, no nisam navijac niti jedne
ekipe, svaku sezonu navijam za 3-4 momcadi ciji mi se roster u tom
trenutku svidja, koji mi igraju lijepo i sl, te sam tako evo trecu
sezonu za redom simpatizer Grizzliesa, Sunsa, Thundera...A ne mogu da mi
npr trenutno Netsi ne budu dragi. No navijac Grizzliesa biti cu samo
dok je O.J. Mayo tamo, jer mi je najdrazi igrac lige, da ode u Kingse
npr navijati cu za njih. Jednostavno nema mi smisla biti navijac jedne
momcadi...
Da zaključim, NBA liga je jedan najobicniji brutalni americki
kapitalisticki biznis, i jedine prave emocije koje sam vidio otkada ju
pratim je bilo lipanjsko devastiranje grada od strane žitelja
Clevelanda. I to samo zato sto su, bez razmisljanja, ipak se prepustili
nekim laznim emocijama, dozivjevsi LBJa kao svog. A on je samo dokazao
ono sto ja u ovom postu ( koji je veci od Bernardove kolumne :D )
pokusavam utvrditi.
[uredio 3vilP - 15. prosinca 2011. u 15:53]