Lebronov trenutak istine!

Najbolji igrač današnjice suočava se sa neuspješnim završetkom sezone. Kao i prije dvije godine u finalu protiv Dallasa, LeBron James ne uspijeva da dominira protiv igrača mnogo slabijeg kvaliteta.

Nakon titule u prošloj sezoni te osvajanja zlatne medalje na Olimpijadi, mislili smo da su LeBronova posrtanja na velikoj sceni stvari prošlosti, međutim...

Ne vjerujem da se veći talenat za košarku pojavio u novijoj istoriji lige. Isto tako ne vjerujem da smo vidjeli boljeg igrača sa većom mentalnom kočnicom od LeBrona Jamesa. Strah od neuspjeha ga sputava sve ove godine. Grickanje noktiju, unezvjeren pogled kada se utakmica rješava, fintiranje bez jasne ideje šta uraditi na pet metara od koša dok se odbrana potpuno namjesti. Mislili smo da je to stvar prošlosti, naročito nakon što je pregazio sve u prošlosezonskom plej-ofu i nakon što je ubacivao poene odluke protiv Litvanije i Španije tokom Olimpijade u Londonu.

Onaj isti pogled očaja se vratio u ovosezonskom finalu protiv Spursa...

Trijumf protiv Dallasa je trebala da bude prva stepenica, krunisanje kralja, ali LeBron se nije pojavio u tom finalu. Uplašen, bez ideje, bez trunke agresivnosti ne samo što nije uspio da odigra bilo šta u napadu nego je dopustio da se preko njega proslave košarkaški mediokriteti koji nikada više nisu ponovili slične partije. Vrhunac poniženja se desio kada ga je Jason Kidd čuvao na niskom postu, a Lebron bojažljivo vraćao loptu kao da ima Bill Russella na leđima.

Nekada nije loše biti glup u vrhunskom sportu. Veliki broj igrača je napravio dobre karijere upravo zato što su bili ubijeđeni da su bolji nego što jesu. Zato što se nisu obazirali na tuđe kritike i mišljenja. LeBron se na njegovu žalost obazire na sve. Inteligencija koja mu je donijela izuzetno razumijevanje igre mu je također donijela i činjenicu da je svjestan svega. Tokom svakog plej-ofa nije spavao nakon poraza vrteći bjesomučno tv kanale i čitajući negativne komentare na internetu. Jedini put kada je izblokirao sve i igrao košarku bila je prošla sezona.

Ugašen TV nakon utakmice, telefon na silent modeu, zaklopljen laptop. James nije tražio lažni motiv za osvetu, nije pokušavao da se dokaže bubuljičavom pubertetliji koji sjedi za tastaturom ili otromboljenom dilentatu koji nikada nije izašao iz kuće. Igrao je za svoju dušu i gle čuda to je odmah dalo rezultate. Previše je svoje karijere Lebron proveo pokušavajući da se dopadne svima. Izgledalo je da je konačno našao svoj mir...

Do prošle sezone je odbijao da razvije igru na niskom postu. Razlog? smatrao je da nije potrebno, da mnogo ljepše izgleda kada on sa svojih 125 kg mišića švrlja po vanjskim pozicijama...Šutirao je sa poludistance i za tri poena sa uglavnom skromnim rezultatima. Bio je potreban poraz protiv Dallasa da pozove Hakeema, da uloži određeni napor u proširivanju napadačkog repertoara i da činilo se konačno dohvati neprikosnoveni status najboljeg igrača svijeta.

Očekivalo se da će ova sezona biti lakša. Lebron i Miami su izgledali nezadrživo. Najbolji omjer u ligi, 27 uzastopnih pobjeda. James je osvojio svoju četvrtu MVP titulu pri čemu je šutirao najbolje u karijeri iz igre(56%) i za tri poena (41%), 33 utakmice sa najmanje 20 ubačenih poena.

Opet ovo finale neodoljivo podsjeća na ono sa Dallasom. LeBron kao da je u sedam dana zaboravio sve ono što je radio protekle dvije godine. Tri utakmice zaredom u kojima nije ubacio barem 20 poena, pa zatim eksplozija sa 33 poena i 11 skokova pa opet vrlo loš nastup u petom meču. Heat je u ove tri godine razvio nevjerovatnu sposobnost da razigra košarkaške prolaznike. JJ Barrea i DeShawn Stevenson su na trenutke izgledali kao Isiah Thomas i Joe Dumars protiv Miamija. Minnesota je nakon toga iskrcala 20 miliona dolara za omalenog Portorikanca i dobila 40% šuta i igrača koji ne može da odbrani stolicu. Barrea je inače u dva navrata uspješno branio igru leđima prema košu LBJ-a sa svojih 175 cm visine. Stevenson? Šta reći o tipu koji ima tetovažu na grkljanu.. ali je i takav Stevenson uspijevao da pogađa serije trojke protiv odbrane Miamija...