Kritike na racun Popa su ovaj puta neopravdane, s obzirom na kontekst u kojem je vukao te poteze. Spursi su ganjali cijelu vecer zaostatak od 6-12 poena, na pocetku zadnje cetvrtine nije bilo klasicnog odmora na petorku i unatoc tome nisu uspjeli spustiti rezultat i onda Pop na 4:40 pri rezultatu 94:84 zove time-out i vadi Ginobillia, Duncana i Parkera, a uvodi Greena, Josepha i Baynesa, koji uz Diawa i Leonarda drasticno dizu intezitet obrane i popravljaju protok lopte u napadu i Spursi dolaze do vodstva 99:98 na 12 sec do kraja. Pop je majstor psihologije i zna da je zadovoljstvo igraca vaznije nego jedna relativno nevazna utakmica na pocetku regularne sezone. Ostavio je petorku koja je odigrala fantasticne 4 i pol minute i kako mu zamjeriti na tome. Da je neka playoff utakmcia mogli bi pricati, ali ovako mi nema smisla. Treba i uzeti u obzir da je Baynes fantasticno branio i skakacki limitirao Asika, dok je Diaw napravio odlican posao na Davisu. No, Monty Williams je uveo Andersona umjesto Asika, kojeg je preuzeo Diaw zbog pokretljivosti, dok je Baynes morao izaci visoko na Davisa zbog opasnosti od suta i napravno da ga je dobio na ulaz jer je momak cudo i ima rad nogu kao bek. Ne vjerujem da bi ni Timmy mogao puno bolje to braniti, pogotovo jer nije bilo weakside pomoci. Sve bi to bilo nevazno da Kahwiju nije iscurio onaj putback.

Ipak, nema brige za Spurse, Kahwi jos uvijek ima zamagljen vid zbog infekcije oka, bit ce bolje kad to do kraja sanira. Diaw jos ima par kila viska koje mora skinuti. Sinoc se dogodilo to da je Green imao 13 poena u prvih 10 minuta da bi do kraja utakmice uputio jos samo 1 sut. Isprobava Pop jos dosta toga, vidjeli smo i neke neuobicajene stvari kao akcije za Kawhija i full court pressing. Ono sto je ocigledno nakon ovih uvodnih 5 meceva da ce se manje igrati na Timmyja u postu i da su suterski svi daleko od forme.