hahahahahaha, sjećam se toga dan danas. i meni je to bilo užasno ružno, ali gledajući današnju modu među nba igračima to njima očito nije ništa čudno

Vidim da se vodi zanimljiva rasprava, pa reko evo da se i ja uključim. Primjeri dvojice NBA velikana KG-a i Duncana najbolje opisuju koliko se toga osim individualne kvalitete igraču u karijeri treba poklopiti da bi bio smatran jednim od najvećih. Kada bi kvalitetu spomenute dvojice uspoređivali u nekakvom vakumu, došli bi do zaključka da su to dva jednako kvalitetna igrača. Međutim NBA povijest neće ih tako pamtiti, štoviše Duncan će biti zapamćen kao jedan od najvećih centara koji su igrali u ligi, dok će drugi biti zapamćen kao samo još jedan u nizu sjajnih igrača. A pritom će se naravno zanemariti važnost konteksta koji je zapravo bio presudan. Jer jedan se od starta našao u vrhunski organiziranoj franšizi, dobio vrhunskog mentora u vidu Robinsona, dobio vrhunskog trenera i kroz godine hrpu kvalitetnih suigrača, dakle najidealniji mogući kontekst. Drugi pak nije dobio ništa od navedenog, dakle najgori mogući kontekst. I je li onda čudno da je jedan osvojio pet, a drugi jedan naslov? I je li čudno da je taj jedan naslov osvojio onda kada je dobio sve ovo što je Duncan imao od samog starta NBA karijere? Je li čudno da je Kobe osvojio sve što je osvojio znajući da je imao sve što i Duncan? Je li čudno da je najveći svih vremena osvojio sve što je osvojio tek kada je dobio kvalitetnog sidekicka i kada je počeo vjerovati ostatku momčadi? Je li čudno da je Lebron osvojio naslov također tek kada je u Miamiu dobio kvalitetnog trenera i suigrače? Je li čudno da Curry radi sve ovo što danas radi tek sada kada je došao Kerr i njegov stručni stožer? Kontekst je ključ kada ocjenjujemo karijeru igrača, jer ono što je na svim ovim primjerima vidljivo jest da vanjski faktori, a ne sama kvaliteta igrača puno više odlučuju o uspješnosti iste. Jer u nekom paralelnom svemiru u kojem bi KG ili T-Mac bili na mjestu Duncana ili Kobea, o njima bi danas pričali kao o top deset igračima jer u svojim najboljim danima mogli su isto što i ova dvojica, samo nisu imali sreće da slete u LA ili SA kao oni.

Što se tiče LeBrona, može svatko misliti što god želi o njegovoj "odluci" ili o njegovom načinu odijevanja (osobno baš nisam fan niti jednog niti drugog), ali to ne mijenja činjenicu o kakvom se igraču radi. Jedna je stvar sviđa li se on nekom ili ne kao igrač, ali mislim da mu franšiznu kvalitetu (bez obzira koju definiciju uzimali) nitko ne može poreći.

http://bleacherreport.com/articles/2615568-lebron-james-kobe-bryant-reportedly-were-at-center-of-2007-trade-talks

sta bi bilo kad bi bilo 

http://www.theplayerstribune.com/chauncey-billups-nba-letter-to-my-younger-self/

I can already hear you — reading this and thinking to yourself: What do you mean, “dog me” — I thought you said it’s an accomplishment?

Like I said, Chaunce, this league is all about perception. And as bizarre as it is to say: No one around the league is going to care about the adjustments you made, or the versatility you showed, or the skill set you displayed, that made your coach want to start you at shooting guard. No. What people will focus on is this: Chauncey isn’t a point guard.

They’ll see the trade for Kenny Anderson in Boston. They’ll see the short stint and the second trade in Toronto. They’ll see “Chauncey Billups, Shooting Guard” in Denver. You probably won’t even hear it; it’ll just be a whisper. You see they moved Chauncey off the ball? Yeah, he tried, but he’s not a point.And sometimes a whisper is all it takes to manufacture reality. It’s crazy, I know. But that’s the league.

Chauncey isn’t a point guard. That’s what they’ll say.

They’ll be wrong.


Odlično 'pismo' 

And then he’ll break it down for you.

“You’ve got K.G., who’s our best scorer — 21, 22 per. You’ve got Wally, who’s our second-best scorer — 17, 18 per. If K.G. don’t have 12-to-14 points at halftime, and if Wally don’t have 8 or 9 — then I’m not doing my job. End of story. There isn’t a moment that goes by during the game where I’m not thinking to myself, What am I doing to fulfill my responsibility as a point guard?”

That’s going to be a very big moment for you, Chaunce. A “wow” moment. Before Terrell, your attitude going into games is going to be unsophisticated at best: Play well, and win the game. That’s it. But Terrell is going to put you on this whole other level. Now it’s, When does Kevin want the ball? Where does Wally like to catch it? What specific play do I have to call … to get this specific guy the ball … in this specific spot? When, and where, and how, is it best to get mine?

 ispravljeno... 

stavi u kontekst price. u kakvu je fransizu upao. pa onda npr jel "odnio talente" u boston, detroit, ili mu je misija bila porazit ih. uz to.. lebron je bio gm vec tad.. tak da mu nisu "oni" slagali ekipu neg su mu ih dovodili u skladu mogucnostima a po njegovim zeljama. i to je na kraju njegova najveca mana. kolko je timski igrac za vrijeme utakmice, tolko nije timski igrac prije i nakon.

Ellington zakuco Babu na klupu....

jel to deda Carter preko babe ukrco 9 poena u par minuta..vjerojatno je  preko koga drugog bi....