nisam siguran da sam razumeo najbolje, ali pretpostavljam da si se nadovezao na moj post.

Prije svega, mislim da je pogrešno razmišljanje da svaki rebuilding za cilj ima slaganje šampionske ekipe. Prosto, ako svih 30 franšiza u istom trenutku želi sastaviti šampiona, to ne bi ličilo ni na šta. I to je vjerovatno problem Phille i ljudi koji naginju ka Hinkievom konceptu, strogo traženje najboljeg mogućeg materijala i odbacivanje svega drugog.

Otud i toliki antagonizam prema igračima tipa Jrua Holidaya, Igoudale (iz perioda Sixersa) Gaya, Jenningsa i sličnih koji gutaju novac u lošim ili prosječnim ekipama, i koji su simboli loših ugovora jer zarađuju veliki novac a ne guraju te u contendera (moš misliti sramote).

Mislim da treba da postoji neki postupni put, da se sistematski pojačavaš, da prvo skupiš par talenata, pa potpišeš nekog solidnog graničnog al stara ili veterana na zalasku koji će te uvesti u play off, pa onda skeniraš tržište i tražiš neki trade ili FA koji će te izbaciti u rang više, među najbolje.

A ako ti se cijeli koncept zasniva da tražiš OKC sistem da na tri uzastopna drafta ubodeš 3 (ili 4) Al stara i tako za par godina napadneš titulu, sretno  s tim, veće su ti šanse da ideš igrati loto.

@randy

Zapravo se nisam nadovezao na tvoj post nego je ovo samo moje mišljenje koje sam već više puta napisao. Najbolje je od svega što si napisao manje više isto što i ja

Slažem se da su jako male šanse da ćeš složiti ekipu na način na koji je to uspjelo Heatu ili Thunderu (kao što sam napisao, dva ekstrema). Puno su ti bolje šanse da posložiš dobru bazu i onda u pravom trenutku pogodiš sa free agentima ili tradeovima

Međutim, ono u čemu se apsolutno ne slažem je cilj rebuildinga. Svaka NBA ekipa ulazi u proces rebuildinga sa željom da složi šampionsku ekipu. Tamo ne postoji slaganje ekipe za "ostanak u ligi" ili "gornju polovicu". Koliko god to nije razumljivo prosječnom europskom gledatelju, tamo svih 30 ekipa zanima ista stvar. Upravo iz tog razloga se događaju, za europske pojmove neshvatljivi, rebuildinzi ekipa koje imaju sasvim solidne rostere

mislim da se definitivno ne razumijemo. Naravno da je dugoročni cilj postojanja svake franšize titula, ali sam ubjeđen da se rebuilding kao proces ne vezuje nužno za napad na titulu.

Mislim, kako ti možeš potpisivanje Amira Johnsona i  trade za Davida Leea, kao i draftovanje Roziera i RJ-a u bilo kom kontekstu povezati sa napadom na prsten? Da li Boston želi titulu? Naravno da želi! Ali su i Ainge i gazda 100% sigurni da je neće osvojiti ako ne promjene bar 95% sadašnjeg rostera. S tim u vezi ove aktivnosti koje oni rade se nikako ne mogu nazvati stvaranjem šampionske ekipe, već samo višegodišnjom prolaznom fazom i filtriranjem koje će ih prvo uvesti u play of, a onda će tek u narednim godinama juriti dalje poteze u tom konačnom cilju.

Po meni je ključ na neki način (bilo putem Drafta ili FA) uhvatiti igrača koji ili je, ili ima potencijal postati Top 10 NBA igrač (odnosno štono bi se reklo franšizni igrač).

Onda ako imaš iole sposobnog GM-a, možeš nadodati kvalitetnu drugu i treću opciju, te posložiti rotaciju prema trenerovom ukusu i boriti se za titulu dok god ti je jezgra od ta 2-3 glavna igrača u naponu snage (i dok je onaj franšizni igrač i dalje među 10 trenutno najboljih u NBA).


I onda se po tom receptu mogu promatrati sve NBA frašize, te odrediti u kojoj su fazi razvoja, redom:
 - situacija gdje ekipa ima franšiznog igrača i strukturu oko njega, te se bori za titulu (ovdje bi kao primjer uzeo Cavse, Clipperse i Rocketse koji su u ovom Ofseasonu napokon posložili svu potrebnu strukturu)
 - zatim ekipe koje imaju franšiznog igrača, ali i neposloženu ekipu/trenera, pa nemogu dosegnuti sam vrh (primjerice Pelicansi koji još trebaju posložiti stvari oko Davisa)
 - potom su tu solidne ekipe koje imaju strukturu, ali im fali jedan pravi franšizni igrač da ih digne na nivo borbe za titule (to je po meni najgora situacija za biti iz navijačke perspektive, pogotovo jer su moji Bullsi u toj zoni nakon što su Roseu otišla koljena, tu bi primjerice naveo i Hawkse, te Buckse)
 - te naposlijetku ekipe sa dna koje putem Drafta pokušavaju uhvatiti svog franšiznog igrača (najočigledniji primjer je Philly)

svuda se spominju franšizni igrači, draft,.... a nitko ni da spomene trenera, možeš ti imati i 3 franšizna igrača ako je na klupi Kunce 

Jbg. Lebron je sa NBA verzijom Kunceta (Blattom koji je odličan FIBA trener, ali totalno neiskusan za NBA) uspio dogurati do NBA finala (a možda bi i uzeo da nije bilo ozlijeda Irvinga i Lovea).

Sa druge strane, osvojiti naslov bez franšiznog (Top 10 u NBA) igrača je iznimno teško, gotovo pa nemoguće (jedini koji mi dolaze na pamet da su to ostvarili u zadnjih 20-ak godina su Pistonsi, Billups im je bio glavni igrač, ali nebi rekao da je on bio Top 10, nego su sve temeljili na kolektivu).

iako se slažem s tobom, nitko nije NBA verzija Kunceta  

 

jbga, nemoj se ljutiti, ali ovo je jedan od najseljačkijih postova sezone...

Uz dužno poštovanje LeBronovim napadačkim sekvencama, Cavsi ugasili Atlantu i pošteno oznojili Warriorse više zahvaljujući nadrealnom napretku u timskoj odbrani, a tu svakako kredit ide treneru (jer rotacija JR-a, Dellya, Tristana i Timofeya prema igračkim rankingsima sigurno ne garantuje brutalnu odbranu).

Naravno, u SAD se ugavnom više baštini "Stephen A. Smith pogled na košarku", gdje je Blatt loš trener.