https://telesport.telegram.hr/kolumne/covjek-koji-je-buljio-u-ekran/tko-je-mvp/
Liga je tijekom All-Star vikenda proslavila svojih 75 najboljih igrača u povijesti (iako se o tom popisu može debatirati), a u ovom trenutku gledamo mnoštvo njih koji će ući u top 100 za sljedećih 25 godina. Gledamo sezonu u kojoj imamo devetoricu legitimnih MVP kandidata, od kojih su neki stare iskusnjare, a neki tek ulaze u svoje najbolje godine. Liga je rijetko kada bila ovoliko šarena i ovoliko krcata talentom, a kada uzmemo u obzir i sjajnu rookie godinu u kojoj sedam-osam igrača pokazuje buduće All-Star tendencije, ne možemo ne primjetiti kako se NBA nalazi u izvrsnim rukama.
Na Zapadu su se Sunsi odlijepili od ostatka progonitelja djelomično zato što nisu imali problema s ozljedama, ali na Istoku i dalje imamo kuršlus. Čak pet momčadi nalazi se unutar tri pobjede, a još se mora odigrati oko 30 posto sezone. Razvodnjavanje zbog korone je konačno došlo svom kraju, iako su neke momčadi i dalje u teškom H2O modu zbog ozljeda, ali čini se da je sve spremno za veliki obračun u finišu sezone, gdje će se ekipe pozicionirati kako bi izbjegle najopasnije suparnike u prvom kolu playoffa. Što se na Istoku čini gotovo nemoguće, a bome bi i na Zapadu moglo biti krvi ako se, na primjer, Lakersi poslože pred sam kraj. Što možda nije izgledno, ali nije ni toliko nevjerojatno.
Lakersi su trenutno na svega 47 posto pobjeda, na devetom mjestu Zapada, opterećeni još jednom ozljedom Anthonyja Davisa i besperspektivnim rosterom koji je pun ofucanih, ostarjelih igrača koji se usto očajno nadopunjuju, što ne ukazuje da će se bogznakako brzo izvući iz ponora. U utakmicama u kojima je James igrao, Lakersi imaju omjer 22–22, što jest bolje od njihova prosjeka, ali je daleko od utjecaja kakav je LeBron imao ranije u svojoj karijeri, kada je uspijevao odvući krš momčadi do doigravanja.
Brojke su i dalje tu i da su Lakersi pri vrhu ljestvice vjerujem da bi bio prvi kandidat za nagradu, barem zbog narativa — liku je 37 godina, lijepi brojke kakve nikad nismo vidjeli od igrača u tom periodu karijere te i dalje izgleda kao zvijer u napadu i to bi mu bio peti MVP, po čemu bi izjednačio Michaela Jordana. Ali avaj, Lakersi su igrali kao kontejner usmrđen na ljetnim vrućinama koji je netko polio benzinom, zapalio i onda pustio da se kotrlja niz padinu.
Sunsi su generalno od svih top ekipa imali najmanje problema s ozljedama bitnih igrača — samo je DeAndre Ayton propustio veći broj utakmica — ali ova bi ih ozljeda mogla pokopati. Premda Paul nema brojke kakve imaju drugi igrači u MVP utrci, ne može se osporiti koliko je prokleto koristan ovoj momčadi. On je motor koji je pogoni kroz čitav dvoboj, preuzimajući utakmicu u svoje ruke onda kada je najpotrebnije. Paul ove sezone nije samo jedan od najboljih napadačkih igrača u clutchu; on je i defenzivno među najboljima, upisujući sličan defenzivni rejting kao specijalci Gary Payton Jr. ili Bones Hyland. Uzmemo li u obzir igrače koji su odigrali više od 20 utakmica clutcha, Paul je prvi u ofenzivnom i četvrti u defenzivnom rejtingu uz nevjerojatan net rating od 50,5, što se jasno vidi i golim okom.
On je glavni razlog zbog kojeg Bullsi i dalje dijele prvo mjesto Istoka s Heatom. Ekipa u kojoj su ostala četvorica startera + šesti igrač propustili ukupno 69 utakmica nekako je uspijevala iščupati pobjede. Ayo Dosunmu se prometnuo u sjajnog rookieja, Javonte Green odradio je herojsku rolu na četvorci, Coby White je trpao kad je trebalo, Nikola Vučević se nakon komatozne prve polovice sezone vratio starim navikama i opet izgleda kao rubni All-Star, Zach Lavine je nastavio svoju progresiju u top 20 igrača lige, ali DeRozan je bio nevjerojatan. I kao organizator igre u half courtu, i kao egzekutor u clutch situacijama — samo Morant i dvojica likova koji slijede u nastavku teksta zabijali su više od njega u clutchu — i kao mirno prisustvo koje stabilizira ekipu.
DeRozan je spojio osam utakmica s preko 30 poena, jedini uz Jordana koji je to napravio u povijesti Bullsa, i trenutno prolazi kroz niz kakve smo znali viđati kod Damiana Lillarda. U 10 utakmica u veljači DeMar ima prosjeke 36-6-6 uz 57 posto šuta i 65 posto EFG-a, što je suludo, ali njegov bi niz uskoro mogao doći pod znak pitanja. Bullsi ove sezone nisu pobjeđivali najjače suparnike — pogotovo otkako su Lonzo Ball i Alex Caruso završili izvan stroja, čime se raspala njihova obrana, a Chicagu sada slijedi brutalan dio rasporeda u kojem igra dvaput protiv za njihov matchup neugodnih Hawksa, te Grizzliesa, Heata, Sixersa i Bucksa.
Prođu li Bullsi kroz taj dio rasporeda s pozitivnim rezultatom uz još nekoliko briljantnih DeRozanovih partija, morat ćemo ga pogurnuti u prvu grupu u MVP utrci. Zasad se nalazi taman na njenu rubu.
Ta grupa uključuje trojicu igrača — i ode li nagrada u ruke bilo kojeg od njih, to neće biti nezasluženo. Sva trojica imaju problem u tome što su njihove momčadi udaljene od Sunsa za 13+ pobjeda te se ne nalaze u vrhovima svojih konferencija, ali za to postoje olakotne okolnosti.
Zvijer u tranziciji, brutalan u prodoru, iznadprosječan razigravač u drive and kicku, top defanzivac koji je na to nadogradio i polupristojan šut s poludistance i trice te vratio slobodnjake na solidan nivo. Ovo je možda i najbolji Giannis kojeg smo dosad vidjeli, što zvuči zastrašujuće, a ono što ga može pokopati u MVP glasanju su dvije stvari: to što već ima dvije nagrade, a treća bi ga izjednačila s Larryjem Birdom, Mosesom Maloneom i Magicom Johnsonom, kao i činjenica da Bucksi i dalje u clutchu više daju prostora Middletonu nego njemu. Moj bi glas išao upravo njemu bez obzira na navedeno. No, koga god izabrali od ove trojice, pogreške nema.
Zato što Nikola Jokić definitivno zaslužuje obraniti nagradu. Ako su DeRozanova i Giannisova ekipa patile zbog ozljeda, što onda reći za Jokaru? Čitave je sezone igrao bez Jamala Murraya i Michaela Portera Jr.-a, ondosno drugog i trećeg/četvrtog najboljeg igrača momčadi.
Jokić je iscijedio svaku kap talenta iz svog okruženja, igrajući pritom turbozabavnu košarku, čime je jednom za svagda/sada uklesao svoje ime na spomenik najvećem dodavaču na centarskoj poziciji u povijesti ove igre — ako ne drugačije, onda na volumen — skidajući Arvydasa Sabonisa iz te utrke. Jokić je kroz sezonu postavio bolesnu liniju od 26 poena, 14 skokova i osam asistencija uz 57 posto šuta i 37 posto trice, ali puno je impresivnije bilo to kako je nosio ovu krnjavu momčad do 33 pobjede, uz stil kakav nikad ne biste pripisali njegovoj pojavi.
Kamerunac je trenutno prvi kandidat po kladionicama. Vjerojatno bi nagradu uzeo još prošle godine da se nije ozlijedio, iako bi bilo gusto u utrci s Jokićem. Ove je godine morao preživjeti sezonu bez Bena Simmonsa nakon razočaravajućeg i razjebavajućeg ispadanja iz playoffa i još jednom je dokazao kakva je sila prirode na oba kraja terena. Embiid je košarkaški Konan, koloplet mišića i tetiva kojega je nemoguće zaustaviti, ali njegova je silina podebljana izuzetnim osjećajem za loptu. Svake godine Embiid sve više i više igra poput beka, primajući loptu na trici, driblajući pokraj svojih suparnika, organizirajući igru.
Odlijepe li se Sixersi od ostatka Istoka sad kada je James Harden stigao u grad, ne bi me čudilo da Embiid glatko uzme titulu i apsolutno bi je zaslužio, ali ono što razdvaja njega i Jokića i Giannisa, pa čak i Duranta, Stepha, LeBrona te na trenutke DeMara, Moranta, Luku i Paula, vidljivo je samo mikroskopom.
Možda je čudno, možda je i glupo pisati MVP kolumnu dok se mora odigrati još 30 posto regularne sezone koja je dosad bila doslovno bolesno nepredvidiva, ali ova je utrka toliko uzbudljiva da sam morao podijeliti svoje oduševljenje.
