https://telesport.telegram.hr/analize/zovite-nas-zohari/
U prvoj rundi doigravanja 2019. igraju Warriorsi protiv Clippersa. Warriorsi u najjačem sastavu ikad, a Clippersi bez prave zvijezde na rosteru, čak oslabljeni u odnosu na regularni dio sezone jer im je otišao najbolji igrač Tobias Harris. I sve u prvoj rundi ide kako bi i trebalo ići u dvoboju prvog i osmog. Dubsi su uvjerljivo dobili prvu utakmicu, a u drugoj, sredinom treće četvrtine, vode 31 poen razlike.
Kombinacijom fanatične borbenosti u obrani i šuterske rapsodije, Clippersi otapaju prednost, na koncu dobivaju utakmicu 135:131 te tako kreiraju najveći povratak iz rezultatskog deficita u povijesti NBA playoffa. Nakon utakmice trener Clippersa Doc Rivers bio je u ekstazi.
“Zovite nas Žohari”, ispalio je Doc i dodao: “Ne mogu nas ubiti. Ne mogu nas se riješiti. Mi se nastavljamo boriti”. Iako su Warriorsi na kraju dobili seriju 4-2, Clippersi su pružili i više nego častan otpor. Upisali su se u povijest i zauvijek ćemo ih pamtiti po nadimku Roaches.
Godina je 2022. Od Docovih žohara na rosteru ostao je samo Ivica Zubac. Pa ipak, neke stvari se nisu promijenile. Protiv Sunsa prije tjedan dana Clippersi igraju drugu back-to-back utakmicu nakon što su večer prije apsolvirali baš Warriorse. Phoenix u trećoj četvrtini ima prednost od+ 13 i Clippersi izgledaju ispuhano. Ipak, Chris Paul zna da je utakmica daleko od gotove pa u pauzi glasno upozorava suigrače: “Bez opuštanja, oni se uvijek vrate.” I doista, Clippersi su uspjeli zakuhati utakmicu, odvesti je u gustu završnicu, ali su na kraju ipak izgubili od Sunsa, uvjerljivo najbolje ekipe lige u clutch periodu. “Paul je bio u pravu”, rekao je nakon utakmice trener Clippersa Ty Lue, pa poentirao: “Naši momci se uvijek bore i žele nadmetati. Borimo se do samog kraja.”
Nadmetanje i žoharski mentalitet koji su Clipersi prihvatili kao identitet zaštitni su znakovi momčadi u Lueovu mandatu. Sjetimo se zadnjeg playoffa u kojem su u prvoj i drugoj rundi nadoknadili zaostatak od 0:2 u serijama protiv Mavericsa i Jazza. Protiv Jazza su u šestoj utakmici opet napravili podvig nadoknadivši 25 poena razlike s početka drugog poluvremena i završili seriju. Ove je sezone Lueova družina u čak tri utakmice uspijevala nadoknaditi zaostatak od 24 poena razlike ili više, i to protiv Nuggetsa, 76ersa i Wizardsa. Time je postala prva kojoj je to uspjelo u posljednjih 25 godina. Posebno impresivna bila je pobjeda protiv Washingtona, koji je u jednom momentu bili u plusu od 35 poena razlike. Clippersi su u drugom poluvremenu opet napravili preokret, pobijedili i kreirali drugi najveći povratak iz minusa u povijesti NBA-a.
Franšiza je često ogledalo svog vlasnika, a Steve Ballmer je doista malo lud i voli stiskati gas, što je u slučaju ovog osmog najbogatijeg čovjeka na svijetu eufemizam za rasipanje novca. Ballmer gori od želje i potrebe da od Clippersa napravi uzornu i poželjnu NBA franšizu koja je većinu svoga vijeka u ligi bila rezultatski marginalna i, po pitanju vlasnika, kontroverzna. Naravno, to je lakše postići ako imaš novca i ne moraš vrtjeti svaki dolar prije nego ga uložiš, a Ballmer s tim nema problema. Pa je tako iz Warriorsa doveo Jerryja Westa kao specijalnog savjetnika, pa je Luea učinio jednim od najbolje plaćenih trenera u ligi, pa su u Clipperse sletjeli i Leonard i George, pa godinama plaća porez na luksuz jer na plaće troši debelo iznad salary capa.
Najbolji primjer dodavanja gasa vidjeli smo pred trade deadline kada su Clippersi iz Portlanda doveli Normana Powella i Roberta Covingtona, što zapravo trenutno nema nikakvog smisla jer ne diže značajno plafon momčadi, a sve bi bilo puno smislenije da su Kawhi i PG na raspolaganju. Financijski se radi o čistoj obijesti, jer je dovođenjem te dvojice igrača Ballmerov dug prema ligi u vidu luxury taxa skočio s 94 na 113 milijuna dolara, koliko će morati iskeširati na kraju sezone.
Clippersi možda nemaju dovoljno napadačke klase, ali ih zato ništa ne ometa da svaku večer grizu u obrani. Krcati su krilima kao malo koja momčad u ligi: pored Covingtona, tu su još Marcus Morris, Nicolas Batum, Terance Mann, Amir Coffey i Brandon Boston Jr i svi igraju obranu. Ovdje dodajmo još Zupca, koji je i dalje vrlo uspješan zaštitnik obruča te Leonarda i Georgea kada se oporave. Tada imamo i više nego dovoljno štofa za šampionsku razinu obrane koja može odgovoriti na svaki matchup i igrati bilo kojim obrambenim stilom.
Svime iz pozadine rukovodi Lue, koji je nakon lanjskog playoffa konačno zaradio simpatije javnosti koja ga je dotad gledala s nepovjerenjem.
Lue je, kao i Erik Spoelstra, samo imao tu (ne)sreću da na početku karijere trenira LeBrona Jamesa, pa su njegove trenerske kvalitete ostale u sjeni. U stvarnosti se radi o vrhunskom stručnjaku koji je lani u šahovskim playoff partijama nadigrao i Ricka Carlislea i Quina Snydera. U anketi provedenoj među GM-ovima ove sezone Lue je dobio najviše glasova u izboru za najboljeg trenera kada se radi o prilagodbama tijekom utakmice, a to nešto govori.
Njegova možda i najveća trenerska kvaliteta je to što se ne boji eksperimentirati. Lue sumanuto miksa postave te koristi ponekad i do 12 igrača u rotaciji ako osjeti da mu trebaju, a na utakmici zna promijeniti nekoliko različitih stilova obrane sve dok ne pogodi pravu kombinaciju. U spomenutom povratku iz -35 protiv Wizardsa, Lue je na poluvremenu na klupi ostavio trojicu koji su počeli utakmicu i više ih nije vraćao u igru: Zupca, Batuma i Reggieja Jacksona. Malo trenera bi se odlučilo za takav tretman dosta bitnih igrača, ali Lue je osjetio da će tako najbolje odaslati poruku igračima. Na kraju je izazvao reakciju i uspio dobiti utakmicu.
Odluka Clippersa da u ovoj sezoni odbiju potpisati predaju i ponovno prigrle fajterski identitet mogla bi biti naplaćena jednom kada se opet kompletiraju. Ne samo zato jer karma zna dobrim vratiti pošten pristup poslu, nego zato što će Leonarda i Georgea dočekati skupina prekaljenih i testiranih igrača koji mogu biti vrhunska pratnja u pohodu na titulu.
