The Dream je napisao/la:
Gledam malo ovaj video (What Is Ben Simmons's Actual Trade Value? | The Ryen Russillo Podcast | The Ringer) i između redova je dosta toga pametno rečeno, od toga da tražiš previše (pa dobiješ na kraju stvarnu vrijednost, a druga strana misli da dobro prošla jer je snizila cijenu), ali meni je bila zanimljiva izjava Danny Ainge-a koji kaže da su u medijima opsjednuti stvaranjem prostora na capu (kako bi potpisali prestižna free agent imena... većina kojih na kraju produže sa svojim trenutnim momčadima), da on voli tradeove jer zna što time dobiva.
To me podsjetilo kada sam gradio momčadi u 2k, live-u, nebitno, kad god bi računao na potpis nekih free agenata, računalo bi često bilo ,,brže'' haha (ponekad ni svoje free agente nisam uspio potpisati haha).
Ali najbolji dio tradea je kada od igrača koji je ubačen tek toliko, da se izjednače plaće, uspiješ stvoriti važan kotačić ekipe, to je kao šlag na torti.
Tako mislim da bi i Phila trebala razmišljati kada je Simmons u pitanju, da pronađe skriveni dragulj u tom tradeu, bilo da se radi o igraču kojem nije pružena prava prilika ili igraču koji nije najbolje iskorišten u trenutnoj ekipi...
Vidi cijeli citat
Momčadi su prvi put mahnito počele oslobađati prostor na capu u sezoni 2009/10 kad se valjda pola lige nadalo da bi mogli dovesti LeBrona ne znajući da on, Wade i Bosh već odavno imaju dogovor o tome gdje će nastaviti karijeru. Kad je Miami složio tu momčad, odjednom se više nikom nije dalo mukotrpno slagati momčad kroz draft i tradeove kad "sve možeš posložiti u jednom ljetu". Ne ide to baš samo tako što su uvidjele i brojne momčadi od onda do danas, ali "prostor na capu" je i dalje "sveti gral" kao da ti on garantira top free agente.
Ainge je kroz brojne tradeove skupio ogroman kapital u vidu mladih igrača i, još više, draft pickova. No upravo taj njegov način razmišljanja zbog kojeg je to uspio, postao mu je prepreka da odradi "završni" posao gdje je to trebao pretvoriti u superzvijezdu. Do svega toga je došao na način da nije pristajao na kompromise nego je iz svakog tradea izvukao maksimum odnosno "pobijedio" u tradeu. I onda mu taj način razmišljanja nije dao da "razbije kasicu" i da što treba za top igrača jer je on želio "pobijediti" i u tom tradeu i nije mu padalo na pamet da ti 3-4 picka prve runde plus još nešto za samo jednog igrača. Sve to vrijeme je bilo dostupnih superzvijezda, od kojih su neki i trejdani, i Ainge je jednostavno morao u nekom trenutku realizirati sav taj trade kapital koji je imao.