To je ono o čemu smo već puno puta pisali. U ligi je 30 momčadi i sve imaju isti cilj, ali velika većina ga ne može ostvariti. U Europi je to drugačije posloženo. Na naslov pucaju 3-4 kluba, još nekoliko bi željelo izboriti europska natjecanja, neki klubovi su sretni ako završnicu prvenstva dočekaju bez grčevite borbe za opstanak, a neki su presretni ako makar u zadnjem kolu izbore ostanak u ligi. Govorim više o europskim nogometnim ligama jer su košarkaške često koncipirane na malo drugačiji način. NBA momčadi sve u konačnici žele naslov. Nitko ne slaže momčad za "ulazak u playoff" ili za "prolazak prvog kruga".
Većina njih koji nemaju dobru bazu igrača, kreću ili gomilanjem pickova i (više ili manje) tankiranjem ili oslobađanjem što više prostora na capu. I to može napraviti svatko, ali kad to naprave, onda dolazimo do problema...ako si nagomilao pickove, još uvijek si daleko od svog cilja jer te pickove treba pretvoriti u vrhunske igrače. Svima je tu uzor Thunder koji je na draftu došao do jezgre Durant, Harden, Westbrook, Ibaka. Probali su mnogi nakon toga krenuti tim putem, ali za to treba i jako, jako puno sreće jer trebaš znati izabrati na draftu, a često ti ni to nije dovoljno ako pogodiš loš draft.
Drugi put je imati puno prostora na capu i dovesti odlične slobodne igrače, znači nešto što je prvi napravio Miami. No opet ista stvar, možeš ti imati cijeli cap slobodan, ali nećeš biti jedini, a i da jesi jedini, ne znači to nužno da će igrati napustiti svoje momčadi i doći, dapače. Poanta je da nema "sigurnog" načina za složiti odličnu momčad jer je svaka situacija specifična. Ono što je konstanta je da trebaš biti pametan i prepoznavati situacije koje će se dogoditi i uvijek imati određenu fleksibilnost...