Zanimljiv Avdićev tekst kojim nam predstavlja vjerojatnog broja 1 ovogodišnjeg drafta.
Edin Avdić s parkinga: Broj jedan NBA drafta
NBA draft će se održati u četvrtak. Prema mišljenju većine relevantnih stručnjaka prvi izbor će biti Dominikanac Karl Anthony Towns sa univerziteta Kentucky. Minnesota bi trebala biti njegov novi dom. Red je da predstavimo momka kojega je uvijek slatkorječivi John Calipari za jednu sezonu pretvorio u dominantnog centra.
Prvo primjetite stopala. Ogromna su. Towns je nosio najveće patike u istoriji Kentuckya. Negdje između 55 i 57 je broj. Zavisi kome vjerujete. Onda kada skine čarape u svlačionici primjetite najčudnije zglobove u košarci vjerovatno ikada. Kao da mu je neko opteretio prostor oko zglobova nekim kvrgavim tegovima. Nije baš lijep prizor i navodno mu pravi određene probleme dok trči.
Onda shvatite da pred sobom imate ogromnog dječaka, ali zaista pravog dječaka koji je onako usput maestralan u košarci. Towns je Dominikanac po majci. Tamo se voli bejzbol i nosi oružje po ulici, ali svako malo u zadnje vrijeme iskoči poneki odličan košarkaš. Većina je, istina, rođena u SAD-u.
Karl je od ranog djetinjstva imao imaginarnog druga – mrmljao je sebi u rame kada mu nešto nije bilo po volji. Po njegovom dolasku na Kentucky, Calipari je u prvih mah mislio da Towns odgovara njemu, a kada je postalo jasno šta Karl radi, krenulo je opšte zezanje na njegov račun. Čak je pomoćni trener imaginarnog druga prozvao „Karlito“. Priča je stigla i do Townsovog oca koji nije imao pojma za naviku svog sina, koja traje gotovo 15 godina.
Imaginarni drug i još nešto
Towns je od ranih dana, pored imaginarnog druga, imao još nešto. Izuzetan šut. Na momente nije realno da neko ko igra na poziciji centra ima tako elegantan i pravilan skok šut, ali Karl je od prvih dana organizovane košarke maštao da postane bek šuter. Šuterski lakat ubačen pod 90 stepeni, trzaj zgloba, putanja lopte sa kažiprsta. U jednoj sezoni je pogodio gotovo 80 trojki i već kao 16-godišnjak dobio poziv za A reprezentaciju Dominikane. Ko je bio selektor tog tima? Pa, John Calipari, što je naravno izazvalo bijes ostalih koledž-trenera koji su se borili da dovedu Townsa. Calipari je opet pretekao sve.
Al Horford se nakon poznanstva u repki postavio kao mentor Townsu, a Calipari je odmah po dolasku u Kentucky rekao svojoj mladoj zvijezdi da će samo ukoliko razvije igru pod košem postati ono što svi očekuju. Towns je neko ko slobodna bacanja šutira preko 80% i to u kombinaciji sa igrom pod košem automatski znači da imate nezaustavljivog centra. Ali trebalo je Townsa natjerati da ode pod koš.
– On je toliko pristojan i dobar dječak, ali to ne znači da ću mu ja praštati greške i neću galamiti na njega. Naprotiv. Dobra je stvar što on to može da podnese.
Bucmasti Karl je bez obzira na ljubav prema liniji za tri poena i vanjskim pozicijama, proizašle iz gledanja svog idola Kevina Duranta, odmah pokazao izuzetan osjećaj za blokade, skok i odbranu u reketu. Njegovu tendenciju da se u napdu šunja previše po liniji za tri poena Calipari je konačno slomio u januaru.
Fascinantna je brzina kojom je Towns razvio igru leđima prema košu. Kao da se odjednom pojavio neki drugi igrač koji bez problema zauzima poziciju pod košem i onda kao od šale ubacuje poluhoroge desnom i lijevom rukom.
Kentucky je prvi poraz u sezoni doživio u polufinalu i tako ostao bez titule i historijskog rezultata. Kompletne sezone bez poraza. Towns je posebno tokom martovskog ludila bio najbolji igrač svog tima i strijelac, ali kako je Calipari objasnio on je dečko kojem su prioriteti na terenu zdravo postavljeni:
– Njemu istinski drago kada saigrači igraju dobro. Uopšte ne mora da bude najbolji strijelac da bi bio sretan. Raduje se uspjehu tima. Tome nisam morao da ga učim. Znate koliko u današnje vrijeme ima igrača njegovih godina i talenta koji tako razmišljaju i kojima je uspjeh tima ispred bilo čega individualnog? Vrlo malo…
To je valjda to
Townsov tata, koji je u svoje vrijeme bio srednjoškolska zvijezda u rodnom New Jerseyu, odvajao je od svojih usta, ali je bio riješen da svom sinu napravi košarkaški teren u dvorištu. U tome je i uspio uskraćujući sebi i supruzi neke stvari neophodne za život. Želio je da njegov sin ima gdje igrati. Mama je tokom pauza na poslu žurila kući da mu napravi ručak. Jedino što su tražili zauzvrat bilo je da njihov sin bude kulturan i dobar učenik. Sve drugo je bilo upravo to – drugo.
– Moja priča nije ona tužna o odrastanju bez jednog ili oba roditelja. Ja sam imao sreću da su moji mama i tata uvijek bili tu za mene. Možda nismo imali puno, ali znam da su dali sve što su mogli.
U četvrtak će Karl Anthony Towns postati milioner. Zbrinuće svoje roditelje i sestru. Postat će vjerovatno prvi izbor drafta i potencijalno najbolji igrač kojeg je Minnesota imala još od Kevina Garnetta. Towns je individualne treninge odradio samo za T’Wolvese i to će gotovo sigurno biti njegov dom narednih godina. Towns, Wiggins, Rubio, LaVine, Muhammad, Bennett, Peković uz mentorstvo KG-a čine izuzetno zanimljiv i mlad nukleus tima koji bi za par godina mogao biti realna prijetnja u Zapadnoj konferenciji.
Kako je to sažeo John Calipari: Ko god da ga uzme neće pogriješiti. Toliko dobrote i ljudskosti u tako dobrom igraču se vrlo rijetko nalazi. Ne postoji humanitarna akcija ove sezone u kojoj nije učestvovao. Reklama? Za polovinu toga niko i ne zna osim nas u timu. Trenira, sluša, izuzetan je dečko, šta još možete da tražite? Ah, da – fenomenalan je igrač. To je valjda to.