Većina momčadi bi se zapravo voljela naći u situaciji gdje nisu vezani nikakvim dugim ugovorima i imaju gomilu prostora na capu. Ok, to je sasvim legitimno. Već smo puno puta pisali o tome kako u američkom sustavu sporta momčadi zanima samo osvajanje naslova i iz te perspektive je bolje nemati ništa i kretati iz početka nego biti dugoročno vezan rosterom koji nema potencijala za vrh nego obećava dugogodišnje ispadanje u prvom krugu playoffa.
Problem je samo u tome što kad napokon dosegneš taj "sveti gral" većine NBA GM-ova u vidu gotovo praznog rostera bez bilo kojeg dužeg ugovora, shvatiš da je zapravo ipak puno lakše doći u taj položaj nego onda nešto smisleno napraviti. I druge momčadi imaju prostora na capu i situacija se često ne razvije onako kako bi želio.
Dvije ili tri glavne "mete" u free agencyju izaberu druge momčadi i pada ti u vodu cijeli plan. Napokon imaš prostor i sad želiš biti "pametan" i ne razbacivati se novcem pa onim koji su malo ispod njih ne želiš dati puni max ugovor jer ne vrijede toliko. Naravno da njih to ne zanima i odu tamo gdje nemaju takav problem. I što sad napraviti? Nisi potpisao free agente "prve" i "druge" klase, a roster moraš popuniti i na kraju najčešće u roku 2 ili 3 godine opet završiš vezan dugoročnim ugovorima s igračima koji su slabiji od onih zbog kojih si krenuo u rebuilding.