Razlika u kvaliteti se nije smanjila, nego je po meni narasla i sad ću objasnit ako vas to čudi. Prvo, nije točno da je razlika prije dvadeset godina bila svemirska. Ko pamti Mcdonalds turnire, zna da je Jugoplastika trebala pobjedit Denver na tom turniru, ali nisu dozvolili sudci, a čini mi se da je bio Scavolini koji je, by the way bio 5-6 ekipa europe tada, imao šut za pobjedu protiv New Yorka na drugom Mcdonaldsu. Drugo, ono što je smanjilo razliku u rezultatskom pogledu je definitivno promjena načina košarke u europi iz totalnog zanemarivanja obrambene faze u "ratničku košarku", a ko se sjeća to je kvalitetno uveo Božo Maljković sa Jugoplastikom, i mnogi su se tada protivili jer su smatrali da je takva košarka dosadna sa malo koševa. razlog zašto je hrvatska izubila od dream tema 30 koševa je šta je trener bio stara škola koji je preferirao stari tip košarke, a to znači da hrvatska nije uopće igrala obranu, ko ne vjeruje neka pogleda utakmicu. Da je maljković vodio repku to bi bila utakmica (ako uzmemo u obzir tadašnju prepotentnost amera) na knap - garant. Prihvaćena američka filozofija košarke jake obrane je sama po sebi dovela do smanjenja rezultatske razlike u utakmicama sa amerima. Druga stvar je šta je osamdesetih, predvodjena pokojnim draženom, stasala generacija u bivšoj jugi i sssr-u koja je bila al pari tadašnjim NBA igračima, Dražen, Divac, Kukoč, Rađa, Sabonis, Marčulionis, Volkov, Vranković, Paspalj, Savić pa malo kasnije Danilović, Đorđević, Tabak, Stojaković, Karnišovas, Bodiroga... ovi igrači su SVOJOM KVALITETOM uz navedenu promjenu filozofije košarke napravili boom košarke u europi. a mnogi poznavatelji košarke još uvijek dijele mišljenje da bi yu repka da je ostala skupa još 5-6 godina bila jača i od NBA dream teama.
Nakon ovoga igračkog booma koji je zahvatio i podigao popularnost košarke ne samo na prostoru bivše države, nego i čitave europe, došlo je do pojave kvalitetnih igrača i u nekim drugim zemljama prije svega u španjolskoj i francuskoj i sporadične pojave kvalitenih igrača kao npr Nowitzki u nekošarkaškim zemljama, te rasta popularnosti košarke u brazilu i argentini, ali i raspadom država do nestajanja i gašenja organizirane jugoslavenske i ruske škole košarke. poslije ovog booma su srbija i hrvatska izbacile još par poluproizvoda i to je sve. Gledano kroz igračku kvalitetu košarka na području bivše države i rusije je pala dvije - tri klase, u isto vrijeme se košarka podigla za klasu dvije u španjolskoj i grčkoj, francuskoj, argentini i brazilu, ali ako sa strane stavimo gasola i nowitzkog i kiriljenka kao zadnje izdanke kvalitete u ne-američikm zemljama, trenutna ukupna igračka kvaliteta mladih ne-amera igrača je goli kurac, prave se zvijezde od prosječnih igračića. Opet, tu će uvijek biti iznimki pa će se uvijek pojaviti neki iznadprosječan talent, ali dok god košarka u hrvatskoj i srbiji, koje su, čast svima, ipak kolijevke kvaltetne košarke izvan USA, bude 3. sport koji se ne igra na ulicama, ništa od dostizanja amera koji, posebno njihove crnačke četvrti, još uvijek žive košarku. Da zaključim, razlika se smanjila iz navedenih razloga, ali će padom kvalitete mladih igrača i smanjenjem popularnosti košarke opet narasti.