Nije da me je baš briga za klubove, ne mogu biti bez emocija.

Ali da, generalno europska košarka ima problem, godinama je slaba i rascjepkana bez ikakve vizije i sa teškom krizom upravljanja. Tako da, europska košarka si je sam kriva, kako se ono kaže – ono što posiješ ćeš poslije žeti. A posijali smo golo g****.

Umjesto da Europa djeluje kao ujedinjen sustav koji štiti svoje interese, mi tu imamo vječni rat FIBA-e i Eurolige, konstantna sabotiranja, imamo financijsku neodrživost, imamo uništavanje domaće baze i nacionalnih prvenstava zbog utrke za profitom i pokušajem elitizacije košarke… Na drugoj strani NBA i NCAA su savršeno sinkronizirani, para imaju ko blata i generiraju milijarde samo od marketinga i TV prava. Amerika nije zli košarkaški brat, nego samo uzima ono što joj se na pladnju nudi.

Mladi igrač u Europi danas ima dvije jednako loše alternative: ili će sjediti na klupi u Euroligi/kod nas u ABA ligi i gledati Amerikance sumnjive kvalitete, ili će igrati ligu koja je toliko slaba da u njoj ne može napredovati. Kad si tako stavljen pred zid, odlazak u SAD na vrhunske sveučilišne kampuse izgleda kao jedini logičan izlaz za njegovu karijeru. A sad je tu u igri i gomila zelembaća, tako da… Izbora zapravo i nema, on se nameće sam po sebi.

Američki sustav u svemu je dokazano predatorsko kapitalistički. Oni sad vide da je Europa bogat izvor jeftine, a taktički i tehnički iznimno pismene radne snage, pa kad su shvatili da s NIL milijunima mogu zaobići sve prepreke, jednostavno su otvorili takujin. Ljudi ne rade ništa ilegalno nego samo koriste pravni vakuum, slabost i posvađanost europskih struktura.

Europska košarka ide u polaganu i tešku smrt. Još kada dođe NBA Europe… I, rekoh, sama je za to kriva.