Baš mi je drago da ima toliko komentara. Nisam niti očekivao da će biti više pozitivnih kritika, ali sam (barem pokušao) napisati objektivan tekst. Samo nekoliko stvari, kad netko pogleda utakmica Cibone, bude na treninzima, pressicama i bude općenito s igračima i u klubu kao netko tko piše onda bih se složio da može reći kako je tekst neobjektivan.
Losmi, Cibona je na prvom mjestu jer je u pravom trenutku bila prava, ali to nužno ne znači da postoji pravi momčadski duh (evo, pada mi na pamet hrvatska rukometna reprezentacija). Ako nisi shvatio poantu onda čitaj, barem se to ne naplaćuje. Cibona ima dosad dobru sezonu, ali s pravim momčadskim duhom (ili ako hoćeš kemijom) bi bila odlična sezona. To je poanta teksta. Mene to smeta jer sam i u tome perfekcionist i ne slažem se da se treba zadovoljiti s 12-3 u NLB i 4-5 u EL. Ja sam rekao- svaka čast na svim pobjedama, ali sam pokušao reći što mislim (ja osobno) da je glavni razlog porazima koji su se dogodili.
Da su porazi došli iz očite razlike u kvaliteti, prvi bih rekao- svaka čast Partizanu, Olimpiji i sl., ali je realno da je Cibona barem neke od tih utakmica trebala dobiti. To što neki ljudi ne mogu prihvatiti da je Partizan (a nagledao sam ih se ove sezone) u ovom trenutku limitirana momčad, u smislu kvalitete (sadašnje) većine igrača, a da to nema veze s mogućnošću da neki pojedinci za 3 godine mogu biti prvaci Europe, to nije moja stvar.