GOST REDAKCIJE: Duško Vujošević
Ne mogu da mi oproste titule 
Autor: T. Dragojević - V. Nestorović | 09.07.2007 -
Duško Vujošević je strastveni kolekcionar knjiga i košarkaških trofeja. Sedam titula s Partizanom, od kojih poslednjih šest u nizu, bilo je sasvim dovoljno za osmeh na licu najtrofejnijeg trenera u istoriji nekadašnjeg prvaka Evrope prilikom gostovanja redakciji „Blica“.
- Svaki put je sve teže. Prilika da se osvoji sedma uzastopna titula ne pruža se svaki dan, to sigurno predstavlja opterećenje, ali i dodatnu motivaciju. Osećam se srećno i ostvareno - priča Vujošević.
Crvena zvezda je u periodu od 1946. do 1955. godine spojila deset titula. Da li je moguće oboriti rekord?
- U tom periodu košarka je tek bila u povoju, ali sigurno je da se takav uspeh ne može potceniti. To je broj koji je skoro nemoguće ponoviti. Voleo bih da broj titula bude što veći, mada je šest u kontinuitetu nenormalan broj za današnja vremena.
Kako pronalazite motivaciju za dalji rad?
- Imao sam tokom sezone ponuda od pojedinih evropskih klubova, ali sam ih odbio, jer sam želeo da ostanem u Partizanu. Ovde sam jer to želim, Beograd je grad gde se najbolje osećam, volim Partizan i ne dajem nikome za pravo da ga voli više od mene. Ostajem, iako mi se čini da bi negde drugde bilo većih para i manje muka, ili barem ne toliko tenzije.
Tvrdite da vam je nova titula donela i nove neprijatelje?
- Neprijatelje stičem radom. Tokom proteklih šest godina napravili smo nešto što može da se nazove vremenom crno-bele diktature. Ovo je bila jedna od najuspešnijih sezona u istoriji kluba, pored dve titule (Prvenstvo Srbije i NLB liga), prošli smo u top-16 Evrolige, što je ogroman uspeh naročito kada se pogledaju budžeti ostalih klubova. Samo je Real na kraju ove sezone za Papadopulosa (prešao iz moskovskog Dinama) izdvojio šest miliona evra, a budžet Partizana, koji nije zagarantovan, iznosi oko dva miliona godišnje. Partizan pre svega afirmiše mlade igrače, ohrabruje povratak starijih, a svako ko izađe iz Partizana ima veću vrednost nego pre dolaska.
Srpska košarka se suočava s velikim problemima, a postalo je uobičajno da igrači odbiju pozive selektora?
- To su punoletni ljudi koji samostalno treba da donese odluke. Košarka je postala veliki biznis, ali ja još uvek ne funkcionišem po tom sistemu i lično zameram svima koji su mogli da igraju za reprezentaciju, a otkazali su. Istina, rizikuje se smanjenje ugovora, povrede, ali lično sam čovek prošlog veka iz čega proizlazi stav da igrači imaju moralnu obavezu da se stavljaju na raspolaganje selektoru.
Koliki je uticaj NBA?
- To je veliko preduzeće, a njen uticaj je odavno prešao i na Evropu, ne treba zaboraviti da se veliki broj otkaza poklopio sa većim prilivom naših igrača u NBA. Kod igrača je potrebna želja za odricanjem od materijalnih sredstava, suočavanje sa rizikom od povrede, odustajanje od odmora. S druge strane, stepen patriotizma je na celokupnom nivou sveden na mnogo niži nivo.
Kao selektor jugoslovenske reprezentacije na EP u Švedskoj 2003. godine suočili ste se takođe sa velikim brojem otkaza?
- Oni nisu otkazivali meni, već svojoj zemlji. Isto je i sa Slavnićem, igrači ne otkazuju njemu, nego Srbiji.
Ove godine ste postali selektor Crne Gore.
- Rođen sam 1959. godine u Podgorici, a u Beogradu sam od 1964. Crnogorac sam, ali i Beograđanin. Da sam imao ponudu da budem selektor Srbije, ja bih je prihvatio, ali onog momenta kada je postalo jasno da do toga neće doći, otišao sam u Crnu Goru. Da se razumemo, to nije bila rezervna varijanta, radiću punim plućima i pokušaću da Crna Gora bude prvak sveta. Meni Srbija i Crna Gora nisu dva pojma koja se isključuju. Zaista ne znam kome je u interesu da budu loši odnosi između dve zemlje, jer je u pitanju isti narod.
Da li je sukob interesa to što ste član Stručnog saveta KS Srbije i selektor Crne Gore?
- Priče o tome kako je sukob interesa što sam član Stručnog saveta KS Srbije i selektor Crne Gore potekle su od ljudi koji su bili protiv toga da budem selektor Srbije. Ne dozvoljavam da me proglašavaju izdajnikom. Posvetio sam život lopti, srpskoj košarci, proizvodnji igrača. Ne bi me iznenadilo kada bi sutra krenula i priča o tome kako sam tajni savetnik generalnog sekretara NATO.
Najveći problem je nastao kada se Pavlović pojavio na spisku selekcija Srbije i Crne Gore?
- Znači da ako je neko prvi sastavio spisak, onaj drugi to nije smeo. Onda sam ja mogao da uzmem Perovića, Tripkovića i ostale, da objavim spisak pre Moke i kažem: „To je to!“ Ne može lopta da bude zamenjena puškom. Pavlović je punoletan, snosi odgovornost za svoje odluke, i to ne može biti protumačeno kao izdaja.
Često govorite o Kosovu?
- Jedna od mojih neispunjenih želja ove godine, a nadam se da će se ipak desiti, jeste da Putin stavi veto na Kosovo. Da nam vrati dostojanstvo!
Otkrijete nam kakvi ste privatno.
- Od svega najviše volim košarku. Mislim da muškarcu uspeh na poslu ništa ne može da zameni. Volim i umetnost, slikarstvo, književnost, ali je to ništa naspram košarke.
|
U prvom redu - Putin Na vašim mečevima česti gosti su vaterpolisti, fudbaleri, teniserka Ana Ivanović... - Najdraži su mi vaterpolisti, jer postižu odlične rezultate. Ne gledam ko je u publici jer moram da se pripremim za meč i onda sam u četiri zida. Prvi red je bio zamišljen kao neka imitacija onog u Los Anđelesu gde sedi Džek Nikolson. Međutim, neki su počeli da se ljute što to mesto nije predviđeno za njih. Valjda bi zvezde trebalo da učine ta mesta važnim, a ne obrnuto - da mesta čine bitnim pojedince. Koju svetsku zvezdu biste voleli da vidite u prvom redu? - Putina! |
|
Partizan „oročio“ Evroligu Partizan bi uskoro mogao da potpiše trogodišnji ugovor sa Evroligom. - Partizan je osvojio najveći broj poena (domaća liga, evropska takmičenja, NLB liga, Kup) i ne znajući koliko su važni, jer je taj ugovor provučen na neka tajna vrata, što su naši konkurenti jako dobro znali. Sada kada ti drugi klubovi nisu u dobroj poziciji, mi bi kao trebalo da odustanemo od svega toga, pa nismo blesavi. |
|
Strogi prema Daniloviću Predrag Danilović, predsednik Partizana, kažnjen je sa dve godine zabrane obavljanja funkcija (uložena žalba) zbog napada na sudiju. - Kazna je prestroga, a bilo je sličnih slučajeva tokom proteklog vremena koji nisu dospeli do javnosti. Danilović je mnogo uradio za zemlju, što mu ne daje za pravo da udari, ali on je bio patriota koji je igrao i povređen. Pogrešio je, ali i drugi su slično radili pa nisu ni opomenuti. |