goikoetxea je napisao/la:
Dropshotski je napisao/la:
Ovo su dobri opisi s eurohoops - sviđaju mi se jako i to je ono što me najviše oduševilo kroz ovaj turnir:
After one tremendously intense game which was decided in overtime, Aco Petrovic’s warriors bested Italy 84 – 78...
I...
But what generally made the difference for the winners was their never-ending fighting spirit, large concentration and focus, particularly when the ball was burning hot.
I to je ono što me začudilo s Grcima i sinoć. Nakon što pogledaš bezbroj tekmi osjećaš, vidiš po jeziku tijela kako funkcionira momčad. I u produžecima, iako sam bio lud, ulijevali su mi neki mir koji dugo nisam osjetio kod naših. Svaki put kad su prelazili u fazu napada izgledali su sigurni, proračunati - a ne ona neka panika - šta ćemo sad.
Vidi cijeli citat
upravo je ovo jedan od razloga zasto sam jucer napisao, a i mislio, da imas osjecaj da ne mozemo izgubiti utakmicu ma kako se stvari razvijale
jednostavno ova ekipa ima ono nesto. nazovimo to srce, muda... kako god. i mislim da je to dario saric efekt. taj decko je bog
15000 ljudi vristi a u dvorani se cuje saric sa "ti mi stani tu"
Vidi cijeli citat
Jest - mora se priznati da je i Aco dobro pripremio tekmu - ali u meta segmentu sa svim onim pumpanjem o sucima. Vrlo korektno suđenje je bilo na kraju - nimalo domaćinsko.
Mada s druge strane - te tehničke...
To je skroz neozbiljno. I shvaćam strast - ali što je to s našim trenerima - Aco, Repeša koji kampiraju u terenu cijelu utakmicu.
Igrači jesu u utakmici, ali čemu im ostavljati tog crva u glavi da samo čekaš kad će ti izbornik primiti tehničku i u startu računaš s 2 do 4 poena zaostatka.
Totalno suicidalno. Posebno u sudaru s ekipama koje sudjeluju na Olimpijadi.
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...