ne pratim niti sam upućen, ali me zanima dal su u A1 svi igrači profesionalci i ako ne koji je njihov postotak?

ovo se odnosi na cjeloukupni sport u hrv, a ne samo na kosarku

profita nigdje nikakvog nemas, sve je samo rupa bez dna sa puno troskova i nikakvih prihoda

Ma kaki profesionalizam. Kolko ja znan svi klubovi Permier lige i Prve lige moredu koristit kategotizacju sportaša i ondak jin HOO subvencionira 1750 kn po igraču. Klubovi dodaju još par iljada koji nis oporezivi i toj to šta dobije 70 % igrača. Te pare nis dovojne za doć na trening i nazad i seb osigurat pojačanu prehranu i suplemente. Svaka čast tin momcin da još nis izgubli voju za košarkon. 

ARAMIS NAGLIĆ je napisao/la:

allen je napisao/la:

ARAMIS NAGLIĆ je napisao/la:

 

Šta će čovjek bacat svoj privatni novac.

Vidi cijeli citat

ovo se odnosi na cjeloukupni sport u hrv, a ne samo na kosarku

profita nigdje nikakvog nemas, sve je samo rupa bez dna sa puno troskova i nikakvih prihoda

Vidi cijeli citat

Zdravku Mamiću je jedno vrijeme čist solidno išlo

Zdravko Mamić je krao novac iz kluba, a ne trošio svoj novac na klub.

U rukometu je slična stvar. Solidni novci u PPD-u (ali kasne naravno po par mjeseci), nešto Nexe i ostali po cca. 2-3 tisuće kuna u prosjeku (naravno ponajbolji pojedinci negdje imaju i 6-7). Profesionalci su samo u PPD-u i Nexeu, ostali igraju na amaterske ugovore ili stipendijske ugovore. Rijetko gdje se trenira dva puta dnevno (osim Zagreb, Nexe i možda Umag/Poreč gdje je dosta igača iz drugih gradova).

Rijetko gdje se naplaćuju ulaznice (i ako se naplaćuju to nije neki novac), dobije se nešto od grada love (za pokriti troškove organizacije i možda 1-2 trenera za mlađe uzraste) i dvorana. Sve ostalo bi se trebalo osigurati ili privatnim novcem ili sponzorima, a to nije baš tako lako.

Ali, to je realnost. Realnost je da ne možeš živjeti od toga ako nisi vrhunski. I to je ok. I zato bolje faks/zanat gurati uz sport. U košarci je velika lova ako se uspije, ali i ogroman rizik, jer uspije ih samo nekoliko.

Ne vidim zašto bi forsiranje nekakvih minimalnih plaća i sl. donijelo ikakvo dobro, samo bi se stvarali nerealni troškovi, a isplate bi opet bile ovisne o mogućnostima kluba. Treba uzeti u obzir da nemamo standard kao Švicarska niti smo veliko tržište kao Poljska (gdje je lakše osigurati sponzora upravo zbog dosega na ciljanu publiku).

HKS je oslobodio klubove plaćanja kotizacije i to nisu mali novci. Problem je što je većina klubova razmišlja kratkoročno i te novce odlučila uložiti u razne Amerikance sumnjive kvalitete, a ne u dugoročna ulaganja u vlastite omladinske pogone.

Upravo ovo je ono što je bila i moja poanta. Ne možeš živiti preko svojih mogućnosti i to je to.