Nabrajaju se godine iz prošlosti kada je reprezentacija dobijala Poljsku, a zaboravlja se kako se od te Poljske gubilo još 1997. Inače, od kada su se Rađa i Vranković konačno pokupili stanje je, de facto, postalo još gore. U zadnjih par mjeseci imam osjećaj da hrvatska košarka postoji isključivo kako bi Aco Petrović imao nesmetan pristup medijima, što je njemu u konačnici i bio cilj nakon što je završila njegova zadnja inozemna epizoda. Zato je i jedva dočekao gostovanje u nekakvoj opskurnoj tv emisiji koju gledaju usidjelice i kvartovske alapače. Aco ako ne pročita minimalno dva članka tjedno o sebi pada u depresiju. Ovaj poraz od Poljske mu je došao kao naručen. Sada može po tko zna koji put udariti onu svoju poznatu i njemu najdražu litaniju kako je on sve dobro napravio, ali okolnosti nisu omogućile nešto više. Falio je ovaj, falio je onaj, oprema igrača nije bila kvalitetna, razina vlage u dvorani je bila visoka, suci su bili tendenciozni i slična klasična Acina opravdavanja. Koliko znam, košarkaški savez ima novog predsjednika, izvjesnog Rukavinu. Tko je taj tip? Znam da je pripadnik trećeg ešalona Hdz-a, ali od njega ni traga ni glasa. Očito taj lik djeluje u tako dubokoj konspiraciji da bi mu na tome pozavidjeli i članovi KPJ iz razdoblja Obznane.
Vidim kako neki zagovaraju igranje reprezentacije u Zadru. Zašto bi Zadar trebao glumiti kulisu za nekakvu podobnu košarkašku predstavu? Zadar se redovito časti svakakvim pogrdnim imenima, a sada bi trebao spašavati hrvatsku košarku. Inače se ta hrvatska košarka do sada polomila pomažući Zadru i njegovoj košarci, kako da ne. Dovoljno se sjetiti one odvratno izrežirane završnice prvog prvenstva Hrvatske i tu sva priča prestaje. Igrači koji su nosili dres Zadra su redovito bili zadnja rupa na svirali kada je u pitanju reprezentacija, a sada kada je dogorjelo do nokta onda je dobar i Luka Božić, premda je još prije tri mjeseca bio luđak i čudak.
Znam kako to nije popularno mišljenje, ali meni ti Miškovi puleni koje on uzgaja u laboratorijskim uvjetima uopće ne ulijevaju povjerenje kada se igra ona klasična prljava europska košarka. Srbi su se, na primjer, zadnjih par godina mogli nekoliko puta uvjeriti u to.