Ja se slažem sa svim upisima da je dobar dio loših rezultata rezultat općenito kaosa u našoj klupskoj košarci, nažalost potpomognut kriminalom prvenstveno iz političkog života koji se prelio na sve segmente.
Međutim, valjda vam je jasno da u ovom političkom uređenju se ta situacija bude teško promijenila na korist naše košarke. Godinama sanjamo bez obzira radilo se o navijačima Zadra, Cibone ili Splita neki pomak, da će napokon odgovorni za sav kriminal završiti tamo gdje zaslužuju pod prijavama i na suđenju, da će se klubovi oporaviti i stvari krenuti u pravom smjeru kako sa ulaganjima tako i sa promijenama u radu sa svim segmentima. I svaki put kada se napokon pojavi neka nada, stvori se dobra momčad imamo raspad kao Cibona već nekoliko puta ili Zadar sa odlascima što izaziva još veće frustracije navijača, jer osoba kada nešto voli se jedino može u tom slučaju maknuti, u suprotnom uništavaš svoje zdravlje, psihu i remetiš normalan život.
Plan B je puno kraći i ono što se svi nadaju da će se dogoditi slovenski slučaj. Doći će dobar izbornik i pojaviti će se neko čudo kao novi Dončić ili novi Dražen, Kukoč, Ćosić koji će podignuti našu košarku iz pepela, zamaskirati sve probleme, mnogi će se kititi tuđim perijem i pokupiti svu slavu te glorificirati vlastito znanje. To će dovesti do popularizacije košarke, a možda se u tom svemu pojavi neki naivac sa lovom u džepu koji će biti spreman nešto uložiti u hrvatsku košarku, a hijene će sa strane čekati da uberu koju proviziju ili uguraju svoje "stručnjake" u tu investiciju. Hrvatska javnost će sa većinom turnirskih navijača slaviti nove poteze i hvaliti čelnika, a normalni navijači koji godinama su gledali sve što se događa će biti bačeni na margine kao trovači atmosfere...
Kako da očekujem neke pomake kad isto Joke Vranković koji je bio u tom savezu dugi niz godinama kao jedan od vodećih i dalje je na istoj funkciji sa još većom ulogom, kad kriminalci koji su vodili i popljačkali klubove i dalje se nalaze na visokim funkcijama kako u sportskom tako i u političkom životu. Politika ne želi omogućiti ulaganja u košarku, niti ima bilo kakih ambicija osim pojaviti se na kojoj utakmici reprezentacije za vlastitu zabavu.
Kratkoročno je jedini spas popularizacija koju može stvoriti dobar rezultat, nadati se da će se u međuvremenu razviti par dobrih igrača koji će proći trnovit put do toga uspjeha te jedno dobro ime na klupi koji će biti spoj karizme i znanja. To je neka formula zadnjih 20+ godina, pa se svi nadaju da će jednom upaliti.
U neka normalnija vremena kada se neke stvari poslože i stvore preduvjeti itekako možemo imati konkurentne klubove i na europskom planu. Netko je postavio utakmicu bivše države iz 1986 te poznatog sveučilišta gdje je od 10-ak imena na popisu bilo čak 7 Hrvata i izbornik Ćosić. Niti su Hrvati zaboravili igrati košarku, niti smo ju zaboravili cijeniti u razumijeti. No, okupilo se tu svakakve "lupeži" koji su nam je oteli i jedino se možemo nadati boljim danima i vjerovati da će ipak ljubav nas malo, ali strastvenih fanatika nadvladati jednog dana ove već pomalo duge dane posta naše košarke te njenih uspjeha.