Malo prepovršno analizirate. Što su trebali prozvani Cibona i Zadar napraviti nego dovesti skorere na playu? Da pojasnim. Zadnjih godina su obje momčadi imali nekvalitetne rostere za svoje nevelike ambicije i zapravo kronični nedostatak poena. Cibona koja je rezultatski i igrački bila kvalitetnija, a financijski i dalje puno jača je dvije godine zaredom loše ulazila u sezonu i morala se spašavati u prosincu-siječnju sa igračima koji si mogu iskreirati šut i zabiti koš kada svima stane.
Zadar je također trebao takve igrače, čak i za svoje niže ambicije ostanka u ABA ligi i ulazka u polufinale PH. Centar ili krilo koji u sebi ima 20ak koševa košta osjetno više nego play. Manje ih je na tržištu. Pravi swingman također, a jednodimenzionalne tricaše imamo i u svom dvorištu. Logično je, a zapravo i jedino moguće, dovesti stranog playa koji si može iskreirati šut i zabiti kada ga ide.
Svi kritiziraju Florence, Lyonse, Coseye i slične, ali recite mi koliko je pobjeda Cibona ostvarila bez Blassingamea pretprošle sezone ili lani bez Florencea? A još je na to trebalo dovesti Joxa i Hukića da se momčad stabilizira. Odnosno, koliko je pobjeda Zadar ostvario bez Floa i Coseya? Ko bi zabijao koševe? Zadar se dvije godine zaredom u zadnjim utakmicama sezone spašavao jer nije imao napadačku moć. Prve je sezone u Beograd pošao sa Olivarijem, Baturom, Prostranom, Ramljakom, Kaštropilom, Bašićem... i napadački se mučio čitavu sezonu. Iduće ga je samo sreća ostavila u ligi jer se šut UO vrtio po obruču, a sezonu je morao spašavati i Lyons jer Šutalo i Car nisu bili dovoljni. Da ne spominjem Batura, Prostrana, Lawrencea...
Preklani je Flo bio najbolji strijelac i uz Sobina i Ivanova najbolji igrač. Ali ostali su bili, Ćirinom analogijom, tek igrači a ne košarkaši. I da nije bilo njega ne bi se završilo na 6.-7. mjestu, već bi se ponovno grizli nokti u zadnjem kolu. I to ako. Lani je ponovno Cosey bio najbolji strijelac i niko osim Delaša nije mogao koša zabiti osim na asistenciju Bašića.
Problem je trojak. Nedostatak strpljenja sa playevima je svakako jako bitan. Ali tog strpljenja bi bilo više, odnosno razvijali bi se talenti po kvaliteti, tj. talentiranosti da si klub to može priuštiti. Da Cibona ili Zadar imaju dovoljno novca pa da igrače od 15-20 koševa mogu dovesti na (krilnom) centru ili na krilnim pozicijama veća je vjerojatnost da će priliku na playu dobiti mladi igrač. Ovako klubovi rađe igraju sa domaćim centrom jer je komarativno isplativije. Osim što zbog podneblja imamo hiperinflaciju visokih igrača, strani centri su osjetno skuplji od playmakera slične kvalitete, a i dosta ih je manje na tržištu. Stoga je logično da će hrvatski klub rađe dati šansu Bilanu, Sobinu, Kraljeviću, Planiniću, Žižiću nego Bašiću, Katiću, Marinelliju itd.
Una coppa di buon vin fa coraggio fa morbin.