Još komentar na ovaj turnir u Sinju.
Tu se pokazuje relativnost košarkaškog umjeća u Hrvatskoj. Mi imamo situaciju u kojoj niže rangirani klub koji još nije ozbiljno ni počeo trenirati pokazuje više talenta od višerangiranih klubova koji su već u punom trenažnom procesu. Ok, možda je to trenutno i sraz pretreniranosti naspram inspiracije, ali...
Puno sam ovakvih situacija vidio u živo i pitam se kaj bi bilo da pojedini igrači iz tih nižerangiranih klubova nastave trenirati i igrati u nivou igrača višerangiranih klubova.
Sad se recimo put Kaštela i Širokog razdvaja. Kaštela nastavljaju sa jednim treningom od dva sata, a Široki nastavlja sa dva od ukupno četiri sata. Kaštela će nastaviti igrati sa slabijima od sebe, Široki sa jačima od sebe. I tu nastaje razlika koja možda u početku nije postojala u toj mjeri.
Dojma sam da su tu niti u razlici kvalitete jako tanke i da struka kod nas teško prepoznaje te "underdogove" i to često skupo plaća.
Nedostaje nam i hrabrosti i znanja kod trenera i zato se vrtimo u krugu sa već uhodanim igračkim imenima iako nitko nije pretjerano zadovoljan sa njima. Nitko nema hrabrosti zalutati u te neistražene teritorije.
Milačić je sa Škorićem to uspio, a onda vrlo brzo sa Babićem pokvario.
Jusup kao nešto pokušava u tom smjeru i uspio sa Lakićem ali nije se proslavio sa Vujačićem, pa sad i Rebecom.
Od viđenog u pripremnom periodu osim Jurline sa Badrakom nije još niš za vidjeti u tom smjeru.
[uredio Više od igre - 02. rujna 2024. u 08:42]