Problem je sto Pula placa igrace, koji nisu kvaliteta prosjecnog juniora, a kamoli da zavrijeduju biti placeni... zato Pula ne moze osvojiti

Ono sto ja govorim je da malom klubu nije uopce lagno uci u 1. ligu. Pula bi vjerojatno platila bolje da ima bolje u okolici, na kraju svi odu studirati u Zagreb ili Rijeku. Ili mora placati smjestaj sto je isto trosak.

A hks ne radi APSOLUTNO NISTA po pitanju toga. A2 lige zasluzuju barem polupotpunu statistiku, a ne samo prezimena i poene. Nadalje, ponekad se moze i koji clanak vise objaviti, a da ne govorim o streamovima utakmica koje bi zapravo probudile interes. Zatim ce se entuzijasti krenuti skupljati na tribini. To dovodi sponzore. Trenutno su A2 lige prepustene same sebi kao ponor iz kojeg se klubovi ne mogu izvuci.

Krizevci dosta placaju, ali cijeli sjever placa. Takoder mozemo se slozit da se ne slazemo, ali dodat cu jos nesto.

Drzati seniore nije jeftino. Juniori, kadeti, u13, svi placaju clanarine, seniori ne. I mnogi klubovi u Zagrebu odustaju od seniorske ekipe ili ih pretvaraju u razvojne ekipe (Univers, Zapad). Nekad je postojala B1 liga u Zagrebu koja je imala 12 pravih ekipa. Sad ta liga nema nijedan zagrebacki klub osim Akademije Mrav i ima 8 ekipa. Nekad je B1 liga bila bolja od danasnje A2 lige. Tad su A2 ligu igrali klubovi iz danasnje prve odnosno Hermes, Dubrava, Zagreb, Rudes (Dinamo)... Ksz je tad pisao clanke o svakoj utakmici.

A2 lige su gurnute u amaterizam od strane lokalnih saveza i hks-a. To nije 10. rang, to je 3. rang. U nogometu se 3. rang prenosi na televiziji. U kosarci se u 3. rangu pisu prezimena i broj poena. Streamove si mozda mogu organizirati, ali suludo mi je da bi si klubovi trebali sami pisati statistiku. A nije ta liga toliko losa da ne zasluzuje pracenje, Npr Sesvete koje su trenutno na 4-7 u A2 centar su izgubile u kupu od Bosca 80-72.

Sto se razvoja igraca tice, izasao je Katanovic iz Krizevaca. Postoje razvojne ekipe klubova iz premijer lige. A2 svake godine izbaci hrpu igraca u visi rang, pogotovo A2 centar. A i nema veze sto su klubovi sastavljeni od studenata, ti studenti zele igrati kosarku, sam si dao primjer Gorice. 

Opcenito mi je glupo baciti vec 3. rang u potpuni amaterizam. A ide se prema tome.

Nisu ni naši Premijer ligaši u potpunosti profesinonalni jer i tamo imaš ljudi koji daju sebe a za uzvrat nekad ne dobiju ni hvala, ali rade to za vlastito zadovoljstvo. 

U A1 ligi popriličan broj igrača radi i igra i to je već dijelom amaterska liga a kamoli ne u A2. 

Treba maksimalno gledati kako Premijer ligu dignuti na veći nivo, kvalitativno, sponzorski, medijski, .... osigurati iz nje protočnost prema Europi, i tada će se automatski dignuti kvaliteta i nižih liga u kojima nema tko igrati nego perspektivni kadeti i juniori klubova Premijerke, ili igrači koji su svjesni da neće od košarke živiti a to je onda automatski amaterski nivo. 

Prilično zanimljiva rasprava, iskoristit ću ovaj post da se nadovežem i uključim.

Prva i najvažnija razlika u odnosu na vrijeme "nekad" i sad je malo slojevitija od puke matematike. Nekad, a u mom viđenju problema se to odnosi na vrijeme prije ABA lige, bar ovakve kakvom je danas poznajemo, bilo je postojanje četiri ranga natjecanja. Redom su to bili A1, A2, B1 i B2. Ulaskom ABA lige na naše tržište, pri čemu u ovom primjeru uopće ne upirem prstom u nju kao u nekakvog krivca za to, naši klubovi i savez su malo-pomalo počeli gubiti bazu. Razloge možemo tražiti na tisuću strana, od početka pada rezultata naših reprezentacija i klubova (u europskim natjecanjima), rasta interesa publike i baze talenata za druge sportove (nogomet, rukomet), pada broja rođene djece, iseljavanja, gašenja klubova zbog financijskih problema, čega god. U cijelom tom procesu se izgubio jedan puni rang natjecanja. E sad, možemo analizirati, ali po mom nekom sjećanju i osjećaju gledam to nekako ovako: A1 (današnja Premijer) je ostala u istom statusu, ali je kvalitativno jako pala, ali sudjelovanjem abaligaša je dekretom održana na razini iznad nekadašnje A2 jer su teorijom spojenih posuda i ostali klubovi u tom natjecanju "prisiljeni" trošiti nešto više sredstava no što bi to bili da je slučaj da se naši abaligaši priključuju domaćem prvenstvu na proljeće. Stvarnu poziciju naše nekadašnje A1 je zauzela ABA, koliko god mnogima bilo to teško priznati. Interes je veći, pokrivenost je jednaka ili bolja, igrači u tim klubovima čak mogu i zaraditi nekakve (ne bogznakakve) novce i, puno važnije za njih, biti u izlogu za prodaju u neki strani klub koji će im omogućiti lijepa primanja u tih nekoliko godina igračkog vrhunca.

Nekadašnja A2, čije mjesto je po rangu danas zauzela liga o kojoj je ova tema otvorena (Prva muška liga) je ključna u cijeloj priči. Ovo danas je na papiru drugi razred natjecanja, ali ozbiljnost i struktura klubova je meni vrlo usporediva s nekadašnjom B1. Govorim o organizaciji, rosterima, ambicijama, pokrivenosti, interesu. Nekoliko godina se nešto više o ovoj ligi moglo saznati praktički samo na jednom portalu (Sportski kod) i to zato što je njegov urednik godinama igrao na tom nivou i poznaje materiju i ljude. Mjesto nekadašnje B1 je tako zauzela današnja Druga muška liga, koja je podijeljena po regijama i, kako je već više puta u ovoj raspravi ponovljeno, služi momcima da se malo istrče, podruže, pobjegnu od svojih žena i da guzica malo vidi puta. Mjesto nekadašnje B2 su tako zauzele amaterske lige koje počivaju mahom na entuzijazmu nekolicine luđaka.

Koje je rješenje? Ne znam, postoji mnogo pravaca u kojima bi se moglo ili trebalo ići, svaki od njih ima svoje zamke i razloge za i protiv. Gurati nešto na silu bez stvarnog interesa rijetko urodi plodom, ali ostavljanje situacije ovakvom kakva jest može dalekosežno imati puno pogubniji utjecaj. Dijeljenje drugog ranga natjecanja po regijama na prvu zvuči ekonomski racionalno, ali to je po mom mišljenju liječenje upale pluća čašom vode. Nije poanta smanjiti troškove jer to neće dovesti do relokacije sredstava u - you name it - već će, dobrim starim hrvatskim običajem pogonjeno, dati municiju lokalnim zajednicama (najvećim financijerima ovih klubova) da im daju još manje sredstava jer, vidiš da možeš i sa pedeset eura, ne treba ti sto. 

Ja situaciju vidim ovako. Ako imaš malu bazu klubova a izgubio si jedan stupanj natjecanja, moraš ići u preraspodjelu. To znači smanjivanje prva dva ranga na dvadesetak klubova, ostatak (ovisno o njihovim mogućnostima i ambicijama) razbiti na još dva ranga. U četvrtom rangu (nekad B2, sad nek ga nazovu Treća muška liga, nebitno) bi se onda tako mogli natjecati ljudi koji nisu profesionalci, imaju svoje svakodnevne poslove, ali i momci iz U17 selekcija. Ovo bi moglo biti podijeljeno po mikroregijama, možda međužupanijski (primjerice ZD+ŠI-KN, SD+DU-NE itd.). Treći rang (nekad B2, danas Druga muška liga) bi se dijelila na četiri regije po recimo 5-6 klubova u svakoj, a baza bi joj bili momci iz U18 selekcija. Drugi rang (Prva muška liga) bi tu trebala biti kičma cijele priče, jer u njoj mora u svakom trenutku biti 4-5 klubova koji s nožem u zubima čekaju svoju priliku da zauzmu mjesto u najvišem rangu, infrastrukturno i financijski gledajući. Koliko ti je jaka druga liga, toliko će ti biti jaka i prva. Ona bi se bazirala na momcima iz U19 selekcija, skupa s onima koju godinu starijima koji se teško nameću u najvišem rangu. Ovo bi također za sobom povlačilo korigiranje natjecanja u juniorskom uzrastu, koje je grozno strukturirano (ali vjerojatno najbolje moguće u ovom trenutku, khm, novci). U ovoj ligi sam čak sklon uvesti inverznu verziju pravila zaštićenog godišta, a to je o maksimalnom broju veterana u momčadi. Hoće li to biti dvojica, trojica, nebitno, ali maksimalno srezati travestiju u kojoj se na proljeće dovedu dva macana koja ti pomognu da odeš u viši rang (ili ostaneš u ligi). Ostaje nam najviši rang, u kojem bi se natjecalo deset klubova dvokružno, s proljetnim dijelom za prvaka/ostanak. Zbog europskih obaveza vodećih klubova na jesen malo rasteretiti raspored pa u proljeće malo dodati gas. Restrukturirati Kup, odjebati F8 i vratiti se na F4. Vjerojatno sam nešto i zaboravio, ali ovo je pravac u kojem bih išao. Također, marketinga poradi, bilo bi dobro kad bi prva dva ranga našla generalnog sponzora na duži rok, koji bi se uz određeni dogovor sa Savezom mogao vlastitim snagama usmjeriti na brendiranje, dok bi se Savez onda mogao maksimalno posvetiti trećem i četvrtom rangu kao bazama iz kojih se crpi sirovina za više rangove.

#nećenikada

Vidim da je dosta vas spomenulo nekakvo praćenje svih liga pa i tih nižih (A2)...izgleda smo spali samo na to da čitamo nešto konkretno o Premijer ligi i to na stranicama HKS-a, a vidim da Sportski kod više ne prati Premijerku i Prvu ligu, kako su to radili svih prošlih godina. 

Možete me uvjeravati koliko hoćete, ali ako SVAKA amaterska rekreativna liga u Zagrebu ima punu statistiku i stream utakmica, može imati i A2 centar. Siguran sam da se hrpa potencijala izgubi u tim rekreativnim ligama, jer budimo realni, što A2 lige uopće pružaju igračima? I sad već postoji preko 50 ekipa koje aktivno igraju u tim rekreativnim ligama u Zagrebu, a svaka ima 15 do 20 igrača.