To mi nekako ne liči na Mirzu, da se tako otvara ljudima koje je tek upoznao. Čak i to razmišljanje da mu je "već 30". Čovjek dolazi redovno da igra kvalifikacije, njegova želja nikad nije bila upitna. Dok je on igrao kvalifikacije protiv Islanda, Đedović i Nurkić su bili ko zna gdje

pa štajaznam, ja samo prenosim što mi je ovaj rekao. veli da je baš super tip i otvoren. kaže mu on čast mi je upoznati najboljeg šutera iz ovog dijela europe, mirza: pa dobro tu je i bojan  i tako malo o nba, veli da će lebron večeras sigurno bar 20 lopti šutirat (slabo to mirza prati čini mi se..  da 20)

gledajuci spiskove rusije i poljske, ostaje zal sto necemo biti u najjacem sastavu, drugo mjesto u grupi smo mogli bez problema osigurati

Eto okačit ću ovaj tekst o Đedoviću mada baš i nije zaslužio, čak sam se sjetio da je on bio zdrav i da odigra kvalifikacije ali ga se poštedilo jer se tek vratio nakon povrede, a moglo se i bez njega

Povratak Nihada Đedovića

Prislonio je ruke na uši i pogledao prema navijačima ALBE: “Ne čujem vas nešto”…

U Grčkoj bi prema njemu poletjele kovanice, upaljači, možda i neki radio kasetofon, ali Njemačka nije Grčka. Albini simpatizeri su nijemo posmatrali kako nekada jedan od najvećih talenata evropske košarke polako ali sigurno gasi njihovu sezonu. Đedović je svoju najbolju utakmicu ove godine odigrao u najvažnijoj utakmici za spas Bayernove sezone. Ispali su iz Eurolige već nakon pola regularnog dijela, ostali bez kupa, razbijeni od Valencije u Eurokupu. Poraz od Albe bi značio kraj neuspješne sezone ali nešto se pitao i Nihad Đedović i njegov šut koji je predmet vječne polemike…

Čak 30 poena, šest trojki iz devet pokušaja u utakmici gdje nazad nema. Pobjedi ili idi kući. U play-offu Đedović je pogodio 21 trojku u 10 mečeva, sa odličnih 48% realizacije. Ubacuje preko 16 poena po meču. Igra 30 minuta u prosjeku. Možda i najboljih 10 mečeva njegove karijere, ako ne računamo Eurobasket 2013. Savanović je pogodio u padu od tablu. Bryce Taylor je pogodio trojku u padu iz ćoška preko table. Lekcija kao i uvijek. Nikada ne otpisujte ekipu koju vodi Svetislav Pešić.

“Ovo će biti veliki igrač”

Nihad Đedović je toliko na sceni da pomislite kako ima 30 godina. Barem. A ima samo 25. Bio je domaća verzija Rickya Rubija. Još otkada je Rusmir Halilović upro prstom u njega, tada 15-godišnjaka i procijedio: “Ovo će biti veliki igrač”.

Sa 16 godina je debitovao za Bosnu i igrao kao da pripada tom seniorskom društvu. Bez straha. Sa instinktom za postizanje koševa koji je imao od malena. Sa čvrstinom ne baš karakterističnom za te godine i uvijek brzim rukama u odbrani. Zvala je Barcelona. Zvao je još i tada Svetislav Pešić dok je vodio Gironu. Kako god bilo, između Barse i Girone uvijek biraš Blau Granu, to je valjda svima jasno.

Koliko god da je Barcelona pomogla Đedoviću u smislu zbrinjavanja kompletne porodice, zaposlenja, uslova za život, škole i svega ostalog, toliko je barem gledano iz ove perspektive odmogla Nihadu u igračkom razvoju. Bio je mašina za koševe kao dječak, idealne visine i građe za tu poziciju. Onda ga je Barsa kao i nekolicinu mladih talenata – progutala. Minutaže nije bilo. Posudbe su bile brojne. Barsa u košarci voli da nagomila talente a onda oni posebno ako su bekovi – ne igraju. Skakuću po nekim pozajmicama pa zatim
nestanu sa scene.

U jednom trenutku je izgledalo da je i Đedović ušao u tu sivu zonu. Statistike nisu bile loše, 10-ak poena 3-4 skoka, asistencije, ukradene lopte ali sezona prodora nikako nije dolazila. Obradoiro, Rim, Galatasaray… Godine su prolazile. Možete li povjerovati da je ovo Đedoviću deveta profi-sezona? Po iskustvu je veteran, onaj pravi.

Prvi put kada je zaista podsjetio na početke svoje karijere bio je Eurobasket u Sloveniji. Najbolji igrač reprezentacije. Mirza Teletović je sve bacio u trans svojim ludim šutevima, ali ljepilo tima je bio Đedović. Bjesomučna igra u dva pravca. Sposobnost da napravi višak, da poentira iz prodora. Da odigra izuzetnu odbranu. Da nešto napravi sa loptom u rukama. Na sve to stigao je i iz svog džepa da finansira pripreme repke…

Povreda na povredu

Kada je izgledalo da se sve konačno uklapa za naredne sezone, uslijedile su povrede. Ne pretjerano teške, ali dovoljne da izbace iz stroja na recimo mjesec dana i tako ubiju formu, samopouzdanje, kontinuitet. Prst, lakat, zglob, uvijek nešto.

Skauti iz NBA su u svoje sveske upisivali njegovo ime zadnjih sedam godina. U arhivi polovine timova postoje njegovi podaci i karakteristike, ali sada djeluje da je Nihadova sudbina da bude igrač za Evropu.

Play-off njemačkog prvenstva je podsjetio kakav strijelac Đedović može da bude i pored svih problema sa šutom koje je imao kroz karijeru. Poenterski gledano, ovo su bile njegove najzrelije partije još od vremena kada je kao golobradi junior rezao protivničke odbrane. Možda ovaj play-off zaista bude konačni nagovještaj njegovog kontinuteta na velikoj evropskoj sceni.

Svaki put kada se zapitamo šta je sa Đedovićem zaprepasti me jedna činjenica. Rođen je 1990 godine. Imate dojam da je vječno tu, a i dalje je mlad igrač. Po stažu jeste već veteran, ali su najbolje igračke godine tek pred njim. Još barem sedam godina…

http://faktor.ba/edin-avdic-s-parkinga-povratak-nihada-dedovica/

Stvarno me djedovic razocaro.

bice na kraju nesto od tog đedovica, izgleda kao da je sut popravio jer ta konstanta traje cijeli play-off

zaigrace za njemacku, eto sta ce biti

Čitam i slušam šta pričaju novinari koji se bave analizama kandidata za draft, jedan kaže da je Buzin  krajnji domet visočiji od dometa  Čedi Osmana...Samo meni se čini da on ima na puno toga raditi, od pristupa(pasivan je na parketu, nema lopte u rukama čak ni kad igra sa očito lošijim igračima od sebe) do samih vještina(kontrola lopte loša, šut dobar ali ne izvrstan). Ali prvenstveno me to nerviralo u Sparsima, lošiji igrači od njega se ispucavaju a on stoji u ćošku i samo gleda, mora zagalamit u takvim situacijama, nametnuti se, sav je nekakav previše fin na parketu.