Našim igračima bi neko trebao pojasniti da nije patriotizam kad čestitaju dan državnosti preko twittera. Ili se slikaju sa zastavom BiH. Ili kažu medijima kako su ponosni na svoje porijeklo. Ili učestvuju u nekoj humanitarnoj akciji. Ne, to nije patriotizam. Patriotizam je kad se ljeti odazovu u reprezentaciji i njoj posvete tih par sedmica, sve ostalo je šuplja i pokušaj pranja nečiste savjesti.
A kad smo već kod teme, ispade nam Đedović iz Eurolige, "naš" jedini ozbiljan euroligaški igrač(ako ne računamo Renfroea). Gledajući njegove partije ove sezone kada je on u naponu snage u 25. godini, izvukao bih ove zaključke o njemu kao sada već formiranom igraču:
Dobre strane
- dobra visina za beka šutera, oko dva metra
- dobar frame, snažno tijelo
- dobra kontrola lopte sa obje ruke
- brz, fantastičan igrač u tranziciji i sa loptom i bez nje, uvijek prvi u polukontri i kontri
- stalno vrti pick n' roll sa unutrašnjim igračima i jako dobro to radi
- brze ruke u odbrani, stalno na liniji dodavanja
Loše strane
- tek prosječan šuter, vrlo rijetko u stanju sam sebi kreirati šut
- turnover prone, prečesto se zaigra, spetlja i izgubi loptu
- choker, u neizvjesnim završnicama nestane sa parketa
- nekonstantan, mentalno slab, ima dana kad se jednostavno ne pojavi na utakmici
Nihad Đedović Highlights Euroleague 2015/16Istina je da on nije neka elitna klasa oko kojeg ćeš graditi tim za euroligašku titulu, kao što je neosporno da je on i ovakav svjetlosnim godinama ispred svih naših ostalih igrača na pozicijama 2 i 3, tek Atić i Musa pokazuju potencijal da dosegnu ili i prestignu njegov nivo.