Bez obzira na sve moramo biti ponosni na ovo sto su momci uradili. Posto od utakmice za trece mjesto ne ocekujem nista (poslije ovakvog poraza i puno kvalitnije ekipe igracki i psihicki tesko se vracaju) vec sad cu izdvojiti dva igraca koji su obiljezili ovo prvenstvo. Edin Atic. Pored odlicnog rezultata treba da nas raduje to sto se jos jednom potvrdilo kako je Atic jedan od najboljih igraca u ovoj generaciji, samo ne daj Boze neka povreda ili nedostatak volje mogu ga zaustaviti na putu da jednog dana postane lider seniorske reprezentacije. Posebno je impresivan bio ovaj drugi dio turnira, Rusija, Italija, Spanija i Turska, svaka utakmica min. 20+ poena 8+ skokova 4+ asistencije. Na fibinoj stranici prozvali su ga Mr. Do it all, sto apsolutno stoji. Poentira, skace, asistira, prevodi loptu, krade loptu. Rijetka zvijer. Uzevsi u obzir oba pravca Enis Memic bi bez problema mogao s Aticem u prvu petorku turnira, iako naravno od toga nece biti nista. On gotovo sigurno nece imati veliku ulogu u seniorskoj reprezentaciji, ali bi mogao biti njen clan, jer jedan ovakav momak treba svakoj ekipi, jedan od onih igraca koji ce u svakoj sekundi na terenu dati 100% svojih mogucnosti. Ostali momci su imali svojih uspona i padova, ali sve u svemu niko im nikad nece moci osporiti da su bas oni napravili historijski uspjeh za nasu reprezentaciju.





Za par dana krece i u16, ne treba im nabijati nikakav pritisak, primaran cilj mora biti sp, sve vise od toga je premija, manje neuspjeh.