U vezi ove priče o talentima, meni upada u oči da se kod nas nikad nije desilo da propadne neki talenat oko kojeg se dizao veliki hype(ne prizivam sudbinu). Od rata pa do danas, oko trojice igrače se podigla velika prašina dok su još bili kadeti ili juniori, danas su to tri najbolji naša košarkaša:

Teletović - bio vrhunski euroligaški igrač, danas solidan NBA igrač

Đedović - od njeg se možda očekivalo i više, no ipak pričamo o igraču koji pripada u gornji dom euroligaških bekova, sa 25 godina života odigrao je preko 70 euroligaških utakmica, u aktuelnoj sezoni ubacuje 17 poena prosječno a da istovremeno važi za boljeg defanzivca nego strijelca

Nurkić - u svojoj prvo NBA sezoni izabran u drugu rookie petorku, njeg samo eventualne povrede mogu spriječiti da ne postane legitimni startni NBA centar


A na stranu priča o ovom ili onom, činjenica je da u ovom trenutku imamo "samo" dvojicu vrhunskih potencijala, znači igrači za koje možeš reći da su propali ako ne postanu minimalno vrhunski euroligaški igrači: Atić i Musa. S obzirom da je jedan rođen 1997. a drugi 1999. godine, tek za par godina možemo reći hoće li i oni nastaviti niz vrhunskih bosanskih potencijala koji su i ispunili taj potencijal.


A s obzirom da komšije i susjedi imaju čitavu plejadu talenata koji nisu ispunili očekivanja, imaju samo dva logična objašnjenja:

- imaju veću bazu talenata pa je i veća šansa da će biti neki od njih koji nije ispunio očekivanja

- imaju niže kriterije šta je vrhunski potencijal, proglašavali su takvima igrače koji to nikad nisu ni bili, pa bi se razočarali kad oni ne bi ispunili nerealna očekivanja