Čim se priča o funkcionerima saveza, to nije dobro. Oni treba da su ljudi iz sjene, činovnici za koje ne treba ni da znamo da postoje, a da raspravljamo samo o košarkašima i samoj igri.

Kod nas direktor Stojanović kao da je neki član stručnog štaba sjedi cijelo vrijeme na klupi U16 reprezentacije na EP? Na kraju se i on popeo na podijum, rukovao se sa Sabonisom i primio medalju, wtf? Ok, na podijumu su bili igrači. Ok, stručni štab. Ok, fizioterapeuti. Ali šta bolan tu radi direktor?  
O Harunovom iskakanju iz paštete ne vrijedi ni pisati. Čovjek je veća zvijezda od Nurkića i Teletovića, putuje sa reprezentacijom, u prvim je redovima na dodijeli priznanja, njegovi eseji na facebooku glavna su vijest u medijima. 

I kad oni sami sebe nametnu kao medijske ličnosti, kad sami sebe umjesto da budu mali, nečujni činovnici koji rade posao iza zatvorenih vrata oni izjednače ili čak i stave i ispred igrača(kako reče Konaković, "između Haruna i Jusufa, ja biram Haruna", halo bolan, valjda su igrači bitni, umjesto da i ne znamo ko je generalni sekretar, kod nas se porede sa NBA igračima), normalno je da se komentariše njihov rad.

Ako ih je iko hvalio ja sam, i tad se nisu bunili pojedini koji se sad bune. Ja vidim da naših omladinskih selekcija nema na najvažnijim pripremnim turnirima u Europi na kojima smo posljednih godina učestovali, i normalo da ću prozivati savez zbog toga, pa ko god sjedio u njemu. Ako to više nisu isti ljudi, sve što sam rekao onda stoji za te neimenovane funkcionere, neko već sjedi i prima platu u tom savezu.