A još nisu produkt nikakvog sistemskog rada koji i ne postoji u BiH. Nama je potrebno sistematsko riješenje za košarkaški Savez, da omladinske selekcije u kontinuitetu imaju vrhunske uslove, da redovno učestvuju na najboljim pripremnim turnirima u Europi, da imamo Savez koji će biti u stanju pratiti nivo talenta igrača koje posjedujemo. Ti uslovi i turniri su bili tu  za vrijeme Haruna(iako je on zapravo još uvijek u Savezu, ne znam zašto svi pišemo kao da je otišao), ali on je do finansijskih sredstava dolazio kukanjem, petljanjem i muljanjem, nikakvog tu sistematskog riješenja nije bilo.  To je bila improvizacija bez ikakve dugoročne budućnosti, i evo sad su se doveli u situaciju da spominju ukidanje pola omladinskih selekcija(ženske su prve na udaru), a da drugoj polovici nisu u stanju omogućiti optimalne uslove.

A vidi Filipine, košarka najpopularniji sport u državi, pune tribine na utakmicama, navijači prate reprezentaciju u velikom broju, ulažu se miloni u razvoj košarke, žele organizovati jedno Svjetsko prvenstvo. Jedino što ih koči da naprave velike stvari u ovom sportu je što kao narod nemaju dobre fizičke predispozicije za bavljenje košarkom. 

Da je Svijet pošteno mjesto, njih dvojica bi se rodila na Filipinima, a mi u BiH bi bili prosječno visoki 165 cm.