NYC je napisao/la:
Dobro, hajde da vidimo i taj scenario sa Saletom! Uvek mi je zanimljivo kako olako, nakon poraza, otpišemo nekoga (tim, trenera, predsednika...) i u tom trenutku smo svi strašno pametni... iz cuga nudimo nova ("garant")rešenja ("zašto nije zvao Peru u tim umesto Mike?" Ili, onako oštro, ko iz topa,"Slavniću/Clemente/Petkoviću/Obradoviću/Ješiću/Bajeviću/Kosanoviću/X-iću, etc.,
ODLAZI!")... jer, za razliku od samih igrača i trenera, mi, publika,
sve znamo i
sve nam je jasno.
Ali onda, obično, sledi drugi čin, zvani "Otrežnjenje" ili "rude awakening", pa se desi da i taj novi "džoker" od trenera/igrača - pukne. Ali, to nama ne dolazi do moždanih ćelija. Nema poštene, ozbiljne i stručne analize, lišene uspaljenih emocija, već odmah nastavljamo po starom; brzinom svetlosti grune nova lavina komentara, "Treba X da igra umesto Y. Treba Ovaj da bude trener umesto Onoga..."
Evo, sada smo već uzjahali jadnog Saleta. Ni kriv ni dužan, on je prekonoći promovisan u (najnovije) rešenje; on je taj spasilac koji će srpsku košarku, u roku od 6 meseci (najviše!) dići sa dna bunara i - svi već s punim pravom očekujemo - krenuti da ponovo osvaja medalje!
Možemo li malo da iskuliramo pre nego što pojurimo za instant rešenjima i terapijama? Ima li ikakve šanse da prvo sastavimo nekakvu ozbiljnu rukovodeću i trenersku ekipu u KSS, pa da sednemo za sto, izvadimo olovku i papir i sastavimo nekakav realan PLAN i PROGRAM??? I onda da krenemo, jednu po jednu stepenicu, jedan po jedan cilj... Umesto ove užasne neuroze (koja već prerasta u nacionalnu psihozu!) i pritiska javnosti koja nikome ne prašta, već odmah ZAHTEVA rezultate, odn. pobede i medalje, hic et nunc?
Sale jeste harizmatična ličnost i jedan je od retkih bivših igrača kojeg poštuju svi u Srbiji, bez obzira na klupske boje (ne znam ko još može da se pohvali takvim statusom kod nas). Ali, ako i on bude primoran da radi u istim okolnostima koje vladaju u srpskoj košarci već 5 godina (i duže), samo će, jadnik, da lupi glavom o zid, dok će ga naša objektivna publika razapeti na krst.
Sport je postao ozbiljan posao i zahteva ozbiljan pristup. Improvizacijama i "seci-uši-krpi-dupe", ad hoc, rešenjima tu nema mesta. Barem, ne bi trebalo... sve do sledeće kolektivne paljevine.
90% ljudi u Srbiji koji se ista razumeju u kosarku odmah su prognozirali ( i na zalost pogodili) sta ce nam se desiti u Spaniji sa Slavnicem.Ne moze covek koji nije trener 20 godina da vodi reprezentaciju,to ne moze.Ajde da nemamo trenere,ali brate mili imamo ih.Imamo i igrace.Imamo i sposobne ljude.Ali niko od njih nije na svojim mestima.Od cistacice u savezu do Predraga Stojakovica.Te stvari moraju da se srede.Covic mora doci na celo saveza pod hitno.Inace,jos dva sporta su kod nas u velikoj krizi i to ce isplivati za par godina-vaterpolo,imamo jedan ozbiljan klub,liga nam je smesna,..svi igraci koji sada igraju karijere su poceli u vreme dok u inostranstvu nije bilo toliko para u tom sportu pa su igrali u nasim klubovima-Becej,Partizan,Jadran,Budva,Primorac,itd.Sada Becej ne postoji,a ostatak druzine osim partizana je inostranstvo.Ukoliko se ozbiljno ne pozabave tim problemom i formiranjem neke lige sa CG,eventualno Madjarske otice sve do djavola.Drugi su napredovali a mi smo se ljuljali na staroj slavi.Odbojka?Sta reci a ne zaplakati.Vojvodina dominantan srpski klub imala je jedinog protivnika u Budvi..Budve nema..a partizan nije dao igraca za reprezentaciju od Vujevica i Miljkovica...sto bese negde oko 1994/95,zvezdu da ne spominjem.Ni tu se nista ne radi.Docekacemo sudbinu rukometasa..ja se pitam da li ta rukometna liga jos postoji uopste?Imali smo i metaloplastiku,i cz,i partizan,i sintelon,i kac...toga rodjaci vise nema.Idioti sede u savezima i tu nije potreban nikakav peti oktobar vec jedna velika metla sa siljcima na vrhu.