na kraju ipak 5. mjesto, čestitke momcima što su pronašli motiv da sačuvaju čast i da odigraju pošteno i maksimalno do kraja, prije svega radi sebe. Mislim da nema potrebe da se sakrivaju, uzevši u obzir sve, 5. mjesto je neuspjeh obzirom da su prošle godine na SP bili bronzani, jedina olakšavajuća okolnost može biti odsustvo trojice bitnih igrača. Sad već polako svi uplovljavaju u seniorske vode, i tu će se vidjeti kako dalje... Ukratko
4. Dimitrijević: po svemu prolaznik, teško da ćemo imati neke koristi od njega, jedini nije dobio nikakvu šansu.
5. Ćirković: možda i najveći dobitak turnira. Nikola igra u malo eksponiranom Zemunu (i to uglavnom beka šutera), a ovde je bio startni plej. Odličan šuter, pogađa preko ruke često, očigledno da nikad neće biti pravi plej, ali neka kombo-zujalica svakako može. Nešto na tragu Jovana Novaka
6. Aranitović: definitivno je bio u kontraritmu cijelog ljeta, možda je trebao biti odabran samo za jedan turnir kao nosilac, ovako, ni kod Bućana ni kod Klipe nije našao svoju ulogu. Na trenutke je pokazivao bljeskove, očigledno je da se radi o fizički i tehnički potentnom beku, ali čini mi se da on može funkcionisati isključivo u ulozi alfa mužjaka, a ovde to nije mogao pored Voje Vestbruka. Biće interesantno vidjeti ove godine koju ulogu će imati u ABA
7. Jovanović: nenadano je dobio veću ulogu zbog povrede Rakićevića koji je već godinama prvi swingman ove generacije. Tehnički djeluje OK, imao je i jedan šuterski bljesak, ali nije pronaša nikakav kontinuitet.
8. Glišić: nije se snašao u potpuno konfuznoj rotaciji Klipe pod košem, i on i Simanić su imali ogromne deonice na klupi, što mi nikako nije jasno. Fizički je odličan, izuzetno stameno djeluje, mada je i dalje krut sa loptom. Kako stvari stoje mogao bi ove godine dobiti 15-ak min. po meču u raspalom Partizanu, kad bi se Dule dohvatio posla možda bi mogli vidjeti neki nenadani napredak kod njega.
9. Stojanović: o njemu ću jednom drugom prilikom. Primjetio sam da je najomraženiji klinac kod domaćih ljubitelja košarke, "siluje, forsira, guši velike talente"... Meni je to sve da prostite bull shit, ja volim kada se neko ne boji odgovornosti i kada voli loptu, to kod mnogih naših šablonskih bekova ne postoji. Ovo je meni potencijalno "dark horse" cijele srpske košarke, ako naiđe na nekog jasnog autoriteta kome će se moći podrediti, a koji će iz njega selekcijom izvući najbolje. U svakom slučaju, stay tuned, Voja Vestbruk bi mogao jednom fino ućutkati sve dežurne kritičare koji seru o silovanju i akcelerantima.
10. Radanov: klasičan primjer dečka koji se sporije razvija, on definitivno ovde nije imao šta reći, njegova "seniorska" košarka i kopiranje Bjelice ne mogu proći među gomilom napaljenih klinaca i divljaka koji mu se motaju oko nogu (i protivnika i saigrača). Od njega očekujem zanimljive stvari tek za 2-3 godine, do tada, volio bih da ima nekog boljeg trenera od već viđenog Gurovića naredne godine.
11. Popović: on godinama jaše sa ovom generacijom kao visoki sa klupe, Klipa ga voli, ali nema ništa u igri što bi ga činilo zanimljivim za budućnost.
12. Spasojević: Partizanov undersized centrić, iz iskustva znam da ovakve šljakere ne treba otpisivati i da na rad i "edge" mogu izgurati karijeru, ali...
13. Kenić: Još jedan FMP-ov pitomac koji se okitio gomilom medalja na račun boljih saigrača. Potpuno nebitan.
14. Simanić: skoro cijeli turnir je odigrao "na lancu" iz nekog razloga, kad god je dobio minute djelovao je dobro, ali očigledno da je Klipa insistirao na nekim odrambenim šemama u kojima bolje stoji fizički jači Popović. Nebitno, za Borišu je najbitnije da nastavi sa mrtvim radom, previše je tu potencijala da bi ga sad ugušilo jedno ljeto nesporazuma sa Klipom. U svakom slučaju, biće interesantno vidjeti šta je Čović zamislio za njega ove sezone.
15. Miladinović: njegovo tijelo se i dalje razvija, stvarno izgleda jako dobro na terenu, jeste, i dalje je krut, zna fulati zicer, ali onakva visina, snaga, duge ruke, odraz, pa na sve to pokretljivost, trčanje, eksplozivnost... Pravi atleta, i samo na račun toga vjerujem da će godinama putovati u Evropi sa finim ugovorima, makar na nivou Eurocupa, a ako se malo tehnički doradi možda i nešto više...
...jedna po jedna prsnu pod nogom!