jedna (ili ne daj Bože dvije) loša utakmica ne može pokvariti utisak o kompletno jako dobro odigranom turniru.
Srbija je pod Đorđevićem u ove dvije godine odigrala 15-ak vrhunskih utakmica što je sasvim dovoljan uzorak za neke šire zaključke. Imamo osnovu tima, neko uže jezgro, imamo nekoliko odličnih epizodista i na kraju krajeva, imamo igru, igramo lijepo, dopadljivo, brzo, i na kraju krajeva, imamo rezultate.
Kada pogledamo koliko zemalja ne mogu ni prići borbi za medalje, prošlogodišnje finale i ovogodišnje polufinale su povrda da smo u ovom trenutku među 4-5 najboljih reprezentacija na svijetu, a iskreno, meni je to sasvim dovoljno, a za ovu hordu fejsbuk stručnjaka što pričaju o panjevima, bezmudima, drvosječama itd. poručujem da se vrate Barceloni, Đokoviću, LeBronu, Boltu i sličnima.
Ovo sinoć je bio mentalni i fizički zid, Litvanija je uspjela da nas "sobali" u kanal i odigra utakmicu na 130 poena, što je bila jedina šansa da dobiju utakmicu, uspjeli su u tome i svaka im čast, bili su bolji i kapa dole. Mi sad treba da se okrenemo ostatku turnira, realno teško je očekivati medalju, ali iskreno mislim da ćemo sigurno proći kvalifikacije i da ćemo narednog ljeta nastaviti kontinuitet dobrih utakmica u Riju.
idemo dalje