KOŠARKA
je kod nas nacionalni sport, košarkaši miljenici nacije. Nažalost, tako
je bilo do pre neku godinu, a onda se situacija promenila i posle
nekoliko slabih rezultata na velikim takmičenjima, sve se okrenulo za
180 stepeni.
Razloga
za neuspehe ima dosta. Naši najbolji igrači i treneri su u
inostranstvu, mladi odlaze pre vremena, NBA je “san po svaku cenu”...
Ipak,
možda sve treba gledati i malo racionalnije. Jer, trenutno, u Srbiji
(broj stanovnika 7.498.001) ima ukupno 16.800 licenciranih igrača i
igračica, od toga muškaraca (2.819 seniora i 11.336 igrača mlađih od 18
godina) i žena (441 seniorka i 2.124 igračice mlađe od 18 godina). Svi
oni su u 369 aktivnih košarkaških klubova (284 muških i 85 ženskih). To
su klubovi koji su bar jednu svoju ekipu licencirali za takmičenje u
sezoni 2006/2007. Ovoj cifri valja dodati i oko 300 igrača rasutih po
svetu, od Albanije do Amerike! I tu je kraj. Malo za nešto veće.
Primera
radi, U Grčkoj, zemlji aktuelnih prvaka Evrope, licencirano je 272.000
muškaraca i 70.000 žena, u Španiji 188.110 muškaraca i 115.586 žena, u
Italiji 167.800 muškaraca i 31.364 žene, u Turskoj 67.517 muškaraca i
16.296 žena, u Argentini 130.500 muškaraca i 11.000 žena, u Nemačkoj
145.133 muškarca i 52.284 žene, u Kini je licencirano više od 1,3
milion košarkaša, a u Japanu oko 250.000, u Rusiji 560.000...
Na ovoj tabeli „bolji“ smo do Hrvatske u kojoj je licencirano 11.024 muškarca i 1.542 žene.
Talenata,
na sreću i dalje imamo, skauti NBA i iz Evrope ne izbijaju iz naših
dvorana. Na potezu je novo rukovodstvo Saveza da razmotri i ovaj
problem. Jer, definitivno, iz kvantiteta rađa se i kvalitet!
Možda
je najbolji primer Francuska (60.180.529 stanovnika) - praktično, svaki
40. Francuz aktivno igra košarku! A, njihovi košarkaši su, gotovo do
juče učili od nas. Njihova nacionalna federacija svakog 1. januara na
računu ima oko 15 miliona evra, koje uplaćuje Vlada ove zemlje za
razvoj košarke. Njihove kadetkinje i juniorke (reprezentativke) žive 12
meseci u srednjim školama-koledžima, zajedno uče, treniraju i igraju
nacionalnu ligu kao klub, o trošku države.
Nas, što se broja
stanovnika tiče, ima deset puta manje, košarkom se bavi svaki 450.
Srbin, a što se sredstava iz budžeta tiče, njih - nema! Nacionalni
Savez muku muči da obezbedi sredstva za svaku akciju (ove godine biće
ih 14). Traže se sponzori i samo od njihove dobre volje zavisi da li će
plavi i kako putovati na neko prvenstvo.
A dobro se sećamo, ne tako
davnog vremena kad su se košarkaši vraćali sa titulama prvaka Evrope i
sveta, a političari ih čekali i slikali se sa njima. I tu je bio kraj
saradnje države i košarke! Ali, ne samo košarke.
KVALITET BEZ KVANTITETA
- SIGURNO je da ovi podaci pokazuju i dokazuju koliko je teško biti najbolji, ako imamo kvalitet, ali ne i kvantitet - kaže Predrag Bojić, direktor našeg nacionalnog Saveza. -
Sve smo manji, a apetiti su ostali isti. Vidim da se košarka igra na
svakom koraku, na školskim terenima, između zgrada, sale u Našoj
Sinalko Ligi su prepune, ali, izgleda da to nije dovoljno. Jer, onome
ko ima deset puta više licenciranih igrača mnogo je lakše da izabere
dvadeset najboljih!
Autor - P. MRMAK