Nije to to. Jedino sto mogu reci nakon ove utakmice. U igri nema nista od one lakoce, leprsavosti i nekog vica koji je krasio nasu kosarku godinama. Razumijem ja da su to mladi igraci, ali ja danas nisam ni kod jednog vidio ( izuzetak Marinovic i donekle Milicic) da grizu, da se bore. Ova utakmica je bila samo daja-vu svih losih partija koje reprezentacija pruza od 2003. godine. Brine me ta bezvoljnost, nepostojanje ideje, kreativnosti nimalo...kao da recimo gledam fudbalsku reprezentaciju sa SP. Tjesim se jedino sto je vecina ovih igraca jos poletarci, ali ni to nije bas neko opravdanje za kiks protiv Nigerije i ispadanje u 1/8 finala, jer pobogu i druge reprezentacije (Turska) imaju mlade i neiskusne...i pruzaju vise nego dobre partije. Sta je sa nasim momcima? Rakocevic je trebao danas biti ono sto je Djordjevic ili Bodiroga nekada...Boze da li sam normalan, kad trpam takve velicine u istu recenicu sa ovim mediokritetom! Bio bi on dobar, ali sa malom minutazom i nikakvim ovlastima na terenu, jer jednostavno covjek nije sposoban za to...promasio je mali milion zicera i isto toliko lopti prodao. Od tamo kraja devesetih kad je prvi put zaigrao za reprezentaciju on po meni u doprinosu istoj nije napravio nikakav pomak. Cista nula, i zalosno je sto nam je on glavni igrac. Ne slazem se sa onima koji pljuju po Milicicu, jer je danas odigrao relativno dobro, podijelio par banana, postizao poene, skakao...ali ostali nisu bili ni blizu. Pa nije on Medzik ili Dzordan da sam rijesava utakmice...jedino znam da bi u paru sa Krsticem cinio cuda pod kosem (naravno uz pravu bekovsku potporu). Pored njega mnogo mi se dopao Marinovic, ali ne zbog nekog posebnog kosarkaskog znanja, nego zbog cinjenice da covjek zeli da igra kosarku i da se nadmece...ima jaja i to je vazno (posebno kad ga uporedim sa anemicnim Vuletom). Tripkovic me je isto razocarao, par pocetnickih gresaka, poslije toga mu se na licu vidi zbunjenost, jednostavno se momak ukakio. Ali ima vremena za njega. O ostalima ne znam sta bih rekao, blijeda skupina momaka koji su naslijedili tesko breme srama prethodne 3 godine, i cini mi se kao da su svi imali tu neku psiholosku barijeru. Ono sto im fali je opet ta prokleta motivacija, koje nema...ili ima ali samo na momente sto naravno nije dovoljno. Koliko sam vidio, ovo prvenstvo nije donijelo nista novo u igri reprezentacije, bezidejnost na kvadrat i igraci koji nisu kalibar za velike domete. I ta prica od strane saveza o podmladjivanju reprezentacije i stvaranju novih sampiona je izlizana do bola i poslije ovog prvenstva jednostavno nema pokrica, jer ja u nasoj igri danas nisam vidio nista novo. Da li je to mozda do trenera, znaju bolje kosarkaski strucnjaci? E to je problem, i stvarno se bojim da smo jos jednu godinu izgubili, i da cemo se sledece godine na EP debelo razocarati, a po najavama dolazimo sa NBA imenima. Pored ovakve motivacije vrh nam je cetvrtfinale. Zao mi je sto nikog od igraca iz Izmira nije bilo u ekipi. U principu jedino zbog toga.