Oduvijek se u našem društvu forsira priča o jednom čovjeku koji će riješiti sve probleme. Jedan čovjek ništa ne rješava na dobro. Niti dva-tri.
Tko je imenovao Stojka i Dinu, pa valjda skupština. Tko čini skupštinu - klubovi, gradovi, županije sa svojim predstavnicima. Po tome su njih dvojica ogledalo nečega, a čega?
Pitam se, ali ozbiljno, živite li vi u Hrvatskoj, čitate li novine ili gledate televiziju. Košarka je samo mali segment društva ali je njeno ogledalo. Košarka ne živi na izoliranom otoku, pod staklenim zvonom ili opasana kineskim zidom. Događaji iz njenog neposrednog okruženja se preljevaju na njen teren.
Ništa bez korijenitih promjena. Njih ima ali oni su male, sičušne bijele točke na crnoj mapi Hrvatske. Hoće li te bijele točkice toliko nabujati da zabijele Hrvatsku, to ovisi o narodu - njega se u konačnici pita. Za sada narod je zadovoljan. Barem tako nam kazuju mnogobrojni izbori.
Drugačije morate promišljati a ne sazivati nekog spasioca, njega nema ni na filmu.
