Koliko god ne volim a) sudjelovati na temama tako mladih kategorija (osobno nisam sklon praćenju ispod U18) i b) ponavljati se previše, samo ću dati kratku opasku sa strane po pitanju tog malog Zlopaše. Uzimajući u obzir sve napisano o njemu u zadnjih godinu-godinu i po, stječem dojam da se ponavlja priča s dobrim dijelom talenata rođenih u drugoj polovici sedamdesetih i prvoj polovici osamdesetih. U trenucima kada su oni stasavali naši seniorski reprezentativci su redom bili zvijezde i igrali u velikim klubovima, pa bi navijači i pratitelji automatski stavljali nekog nadolazećeg momka u kalup igrača koji je na sličnoj poziciji u reprezentaciji. Nagledali smo se novih Dražena, Kukoča, Rađa i kojekakvih, a sad tražimo nove Šišije, Hezonje i Zubce. To je sve prirodna ljudska reakcija, ali ipak prvoloptaška. Razvoj mladog igrača nije egzaktna znanost i može se debelo promašiti s procjenom, zbog tisuću razloga. Što hoću reći? Samo zato jer podsjeća na Hezonju, ne mora postati igrač kao on. Možda se taj šut (koji nikad nisam vidio, ne bih znao prepoznati te momke na ulici) nikad ne razvije do potrebne mjere, ali obrana bude na svjetskoj razini. Je li sramota da postane igrač tipa recimo Walkup? Koliko smo takvih igrača imali u zadnjih 30 godina? Najlakše je odustati od igrača s jednom većom slabošću, puno teže je naći pravu ulogu u kojoj će biti najbolji u onim segmentima koje je savladao.