Ti igrači nikada neće dostići niti Euroliga nivo, dakle teško da mogu pomoći Šariću i ekipi u lovu na nekakve medalje sa EP/SP/OI.

E baš u inat tvome vizionarstvu će neki iz godišta 1998., 1999. i 2000. uspjeti i doći do reprezentacije (ne zaboraviti na prozore gdje ne mogu igrati nba i el igrači) 

Ajmo samo reći da ako će igrači generacija 1998.-2001. (izuzev Šamanića i Rudana) biti prisiljeni igrati značajnije uloge u seniorskoj reprezentaciji, onda teško da ćemo moći računati na ikakav značajniji rezultat, a čak bi i plasmani na kontinentalna natjecanja mogli doći u pitanje.

Mislim gle, stvari treba postaviti realno, pogledati koje su iznadprosječne talente te generacije iznjedrile, i što možemo očekivati od njih.

Od nekakvih prosječnjaka koji će najveći dio karijere provesti u ABA-ligašima, a najveći domet će im biti da zarade koji euro u Poljskoj, Litvi ili Njemačkoj, od njih neće biti previše koristi što se seniorske reprezentacije tiče.

A kažem, ove generacije 1998.-2001. opasno podsjećaju na generacije 1990.-1993. gdje praktično nismo dobili niti jednog igrača iznadprosječne kvalitete.

Kako je Fabjan nabroio imamo talenata u svim generacijama. Treba momcima poticaja u radu, treba svima dati šansu (kroz klubove ne koroz repku – tamo se dolazi isključivo dokazano kroz matični klub koji mora biti zdrav nukleus razvoja mladih, imun na nepotizam i uhljebe  utopija znam!), a sve za dobrobit naše košarke. Neki su potencijali većih dometa neki malo kraćih ali tko to još može znati. Za neke je lakši put dokazivanja, za neke teži. Netko se rodi sa zlatnom kašikom u ruci, a netko ni sa kakvom. Sve je to život. Samo postoji jedna stvar koja razlikuje svakog dobrog sportaša od prosječnog: upornost. Kako kaže mudra izreka „Ništa ne može zamijeniti upornost. Niti talent, niti genijalnost, niti obrazovanje. Upornost i odlučnost su  moć“. Jeli sve pravedno u našem košarkaškom sustavu: nije; jeli sve baš tako crno: nije. Pravda vs nepravda uvjek u ringu od postanka do svršetka. Kada igra repka interesira me rezultat i promicanje hr košarke , neiteresiraju me jedan ili dva igrača i baziranje igre na istima te jeli im danas bio loš ili dobar dan. Kolektiv je ono što nas je proslavilo na SP u Rusiji nije nitko pojedinačno. Kada gledam klupsku košarku i razna klupska natjecanja e onda tražim dobre pojedince, talente i radilice i vidim trenere koji dobro i loše rade. Trenutno nam repka nije mjerilo ni talenata ni rada, niti možeš talent izbrusiti za mjesec dana niti se možeš radom poboljšat. Još se svi skupa dobro mljeka moraju napiti pa ćemo kada napune 21. nastaviti razgovor za koga smo bili u pravu, a za koga u krivu. I tako sve u krug 

Koliko medalja je Bojan Bogdanovic osvojio na juniorskim i kadetskim U prvenstvima???

niti jednu, mislim da mu je 8. mjesto najbolje

Delas, Zubcic i Prostran su uzeli medalju na U-19 SP, Delas MVP turnira

Gdje su danas njih trojica, a gdje je Bojan... 

Hocu reci, ne okrece se razanj dok je zec u sumi.

Tako je, povijest nas uči da se budući "NBA kalibar" ne raspoznaje na juniorskim, a kamoli kadetskim prvenstvima uvijek.

Nije stvar u medaljama, bitno je iskočiti iz prosjeka, a u onim gore nabrojanim generacijama (1998.-2001.) izuzev Šamanića to baš nitko nije učinio.

Btw. Bogdanović je bio uvjerljivo najbolji igrač svoje generacije (mislim dakako na hrvatsku reprezentaciju) u tim omladinskim kategorijama.