Na ločetku 3. kad sam se uključio u prijenos bilo je "samo" 5 razlike za francuze. Sad je dvadesetak
Jednostavno su stisli presing, prvenstveno na loptu. Dok se Krajnović "igra" playa (a u stvarnosti se igra driblanja i punjenja vlastite statistike), mučimo se s prijenosom lopte, onda stisnu i ne daju predati loptu igraču u picku.
Jelaviću igrač u obrani pobjegne tri koraka i mirni se digne na tri. Naši ne vide suigrače ni koš od obrane francuza.
Ostali kao čunjevi stoje po perimetru i gledaju što zvijezde rade, trče gori-doli. Katastrofa. Nikakvih kretnji u napadu, utrčavanja, ništa, niente, nada.
Govor tijela očajan, ruke spuštene niz bokove, pitam se, gdje je žar, mladenacki polet i energija?
Koliko je do covjeka na klupi, koliko do trenutačnog ozračja u hr košarci, ali ovo je otužno za gledati. Ovo je autentični prikaz rada po klubovima i stanje struke u hrvata.
