Tomislava Ivišića nema u reprezentaciji od kada je otišao u NCAA. Ako, srećom za Hrvatsku reprezentaciju ne prođe u NBA, za godinu dana se vraća u Europu. Ali, samo zato jer nije dovoljno dobar za NBA.

Ružić odlazi na LSU, koji ga je "zamolio" da ne igra ovo ljeto (ili je to zapravo bio njegov menađer) i mislim kako to stvarno nije bila zabrana nego sugestija. Zato što je Ružić to pokorno poslušao, podržavam izjavu Simona.

Ružić će najmanje četiri godine (vjerovatnije pet) igrati u NCAA i nikako se neće odazivati u reprezentaciju (pravila o ogrančenjima treniranja za studente, želja Sveučilišta da osigura investiciju...).

Kada on završi sa studijem, vjerovatno će biti dovoljno dobar za NBA, pa ćemo ga viđati onoliko utakmica koliko viđamo Zubca i Matkovića. Ili ćemo ga viđati manje, bude li imao manji utjecaj u svom klubu nego, npr. Zubac.

Šta će Hrvatskoj košarci donijeti reprezentativac koji će eventualno odigrati samo poneki sporadični kratki kvalifikacijski ciklus i onda doći na samo prvenstvo, ukoliko se drugi tamo kvalificiraju. I, tako idućih desetak i više godina.

Ćini mi se kao da opisujem (malo drugačiji slučaj ali u biti isto) ono što za sebe želi Žižić.

Realnost je da će najbolji hrvatski talenti gotovo svi završiti u NCAA ili NBA. To više nije iznimka nego pravilo i ne možemo ih tretirati kao da su i dalje dio isključivo domaćeg sustava. Ivišići (Zvone i Tomislav) su još jednu godinu u Illinoisu.

Onda će možda doći, možda ne.

Što se tiče pitanja “što će Hrvatskoj donijeti?”, donijet će isto ono što donose Zubac, Matković ili bilo koji drugi NBA igrač. Ni Zubac od njih ne igra svaki prozor, ali kada dođe, razlika je itekako vidljiva. Cilj Saveza i Simona ne bi trebao biti imati igrače na svakoj akciji pod svaku cijenu, nego razvijati što više igrača sposobnih igrati na toj razini. Bez njih nema ni velikih rezultata. Moja poanta je samo bila da mu je pristup mogao biti bolji od ovog. 

Na kraju, treba se zapitati što je zapravo bolje: da Ružić ostane prosječan europski igrač dostupan u svakom prozoru ili da postane NBA centar koji će deset godina biti jedan od nositelja reprezentacije kad god može doći?

A za Žižića koji je tu pa ne dolazi treba se pitati zašto je to tako. Najlakše je uvijek kriviti igrače.

Simon je igrao za reprezentaciju i ozljeđen. Tako da ako tko smije išta reći on smije. O njegovom sportskom životu je bespredmetno razgovarati. Kakve to veze ima sa odazivom za reprezentaciju? Svatko bira svoj put. Puno sreće Ružicu i daj Bože da postane NBA igrač i da nam svima dokaže kako je njegov put ispravan. Do tada ćemo se posvetiti prisutnima ali titrat jajcima nema šanse. Svaka čast Kruni na izjavi. Najbolje da Kruno Simon treba pazit šta će govoriti kako se nebi slučajno netko uvrijedio. Dajte molim Vas!

A skoro svi su otkazivali, Zubac i Žižić su prije točno 10 godina zbog NBA drafta i ljetne lige propustili Olimpijske igre(išao Marko Arapović), Zu možda više nikad neće imati priliku koju je imao sa samo 19 godina...

Ako Ružić bude igrao iduće 4 godine za LSU značit će da je u njegovom košarkaškom razvoju nešto otišlo u krivom smjeru. Ja ga očekujem na NBA draftu moguće već iduće ljeto. 

Može on iduće godine ići na draft. Igrati onako tanak u nba neće moći bez nabijanja mase sljedećih godina. 

Ne možete gledati povijest kao ravnu crtu, kako se košarka odvija u ovom Svijetu ne mogu se zanemariti neke geo-političke stvari koje se odvijaju, niti stvari ikad ostaju iste, neće niti ove, ali trenutno zadnjih godina su dosta teške stvari za reprezentativnu košarku i godinama postaju sve gore..

Pred 30-ak godina je jedan Kukoč je sa svojih 30 godina uredno igrao u Europi, kao i jedan Sabonis te 99% najboljih europskih košarkaša...

Pred 25 godina su i dalje europski igrači činili 85% Euroligaških igrača, hrvatska je imala 2 predstavnika, hrpu igrača, a u NBA je bilo samo 40-ak igrača van SAD-a uključujući Europu, Afriku i Australiju. 

Pred 20-ak godina je bilo samo 70 internacionalnih igrača u NBA-u i samo 20% Amera u Euroligi..

Pred manje od 20-ak godina nam je bio šok kada su nam ponajbolji igrači otkazali kao Žižić, Prka, Planinić, Vujčić toliko da se tada na nacionalnoj televiziji Kovačević uživo na sportskim minutama pošteno i ljutito na njih istovario što bi danas bilo nezamislivo...

Pred 15-ak godina su nam Zadar i najveći klub 20-og stoljeća Split ispali iz aba lige i igrali samo ht ligu..

Pred 10-ak smo ostali bez euroligaških klubova zaključno sa Cedevitom

Danas imamo 135 internacionalaca u NBA ligi, 30% i nikad više, sveučilišta su krenula plaćati igrače što je bilo nezamislivo i ima hrpa iz čitavog Svijeta, Euroliga je krcata Amerima,  kvalifikacije se igraju tijekom godine i propustili smo nikad više turnira skoro sa jednim odigranim u 10-ak godina, Europa se mijenja demografski i kulturno tako da ima više afričkog porijekla rođeno u Europi nego u SAD-u gdje je TRF Afro-amerikanaca drastično pao, a ima ih 40-ak miliona...a po rosterima europskih reprezentacija vidite veliku promjenu na tom planu....

Govoriti što će biti za 5 godina je jako puno, tko zna šta će se događati i na koji način. Može postojati ljutnja, na kraju Simon ima pravo jer je dao za reprezentaciju uvijek što je mogao kao igrač. No, danas ne postoje nikakve obveze osim prema sebi, takav je Svijet postao, induvidualistički i hedonistički dok se ne osiguram ja i sebe, što nekad u nekim situacijama nije loše, ali društveno svakako jest dugoročno.

Tako da reprezentacija ne može imati neka vrata prema nikome zatvorena, ako zadovoljava kvalitetom i ima volju sa 17 ili 30-ak ako želi, onda i mora igrati jer trenutno ne možemo birati. 

Kažem, neće ni ove stvari ostati dovijeka, hoće li biti bolje ili još gore nitko ne može znati, ali sigurno će se promijeniti iako ne držim sigurnim da će NBA ostati centar košarke...Ono što znam, dok je stanje ovakvo moramo igrati po nekim ne baš dragim pravilima, pogaziti ego i krpati se kako znamo sa onim što nam se ponudi. Na tiho raditi da uvijek imamo dostupan što jači roster igrača u ljetnim mjesecima, a preko godine šta imamo to iskoristiti. To je to, nema druge...