Moram malo prokomentirati Zlopašu i razloge zašto ga ja držim drugim po redu našim talentom, odmah iza Ukića. Pratim ga jako dugo kroz reprezentacije (od Sloveniaballa za generaciju 2010 pa dalje) i kroz klub, pa ponešto znam.

Jotojoto je dao pravi komentar na njegovu igru za Novi Zagreb:

"Gledam već neko vrijeme taj Zlopašin šut i često puta se čini da mu je "obruč premalen". To je onako, amatersko viđenje, ali jučer se u nekoliko navrata moglo primjetiti da pri izbačaju radi prejak/prebrz trzaj i dodaje (ako to ima smisla, javite se stručnjaci ta mehaniku šuta) previše rotacije lopti. Takva lopta dođe do obruča i poput nemirnog zvrka, umjesto da rotacija lopte pomogne da lopta "lizne" kroz obruč, vrti se unutar obruča i izliijeće vani. Samo jučer mu se to dogodilo nekoliko puta na slobodnim bacanjima. Netko bi mu trebao dati savjet oko toga, jer ako bi na ulaz nadodao barem solidan šut, obrane ne bi imale tako jednostavne opcije (jučer stavili pred njega "rukometnu" zonu 1-2, a od ostalih znaju da prevelike opasnosti nema)."

Takva Zlopašina igra je direktno povezena s klubom za koji igra, gdje protivnički treneri mogu potpuno usmjeriti 60% obrane na njega. On za NZ ne čuva vanjske igrače, jer je primarni skakač ekipe, pošto je među najvišima, najsnažniji i s največim odrazom i onda on u obrani praktički igra centra. Odan je ekipi do boli, ne mijenja klub, ne buni se na suigrače i pokušava im omogućiti da što uspješnije igraju košarku. to su odlike pravog sportaša i jako čvrstog karaktera.

Za reprezentaciju je do sada bio u raznim, potpuno drugačijim situacijama. Iako je za 2011-o glavni igrač i vođa, za 2010 se prve dvije godine prilagođavao i bio radni igrač, jer je priznavao i dozvoljavao prvenstvo starijima. Od prošlog ljeta počeo je za ovoljetnu generaciju U16 biti jedan od najvećih nositelja.

Način Zlopašine igre u U16 reprezentaciji je.

- obrana na vanjskima slična Ukićevoj uz dodatnu snagu i skočnost za blokade,

- može zatvorit reket visokom (to uostalom radi u klubu),

- istrčavanje blic brzinom u čemu prati Luku i njih dvojica izgledaju kao američki obojani bekovi (Luka u Splitu nema takvog atletu da odigrava s tolikim ubrzanjem a mogao bi),

- šutira iz mjesta one njeghove "čudne" trice ali, s visokim postotkom i

- ima odličan ulaz te igru leđima.

Puno mu je lakše igrati s još dva do tri kvalitetna suigrača u petorci jer obrana mora "izabrati svoj otrov".

Sada usporedba s Vujićem, Vujić je fluidniji, viši i dužin od Zlopše ali je ovaj drugi atletičniji, snažniji i brži.

Vujić ima bolju napadačku tehniku za svoju visinu ali je Zlopaša jači u kontarama i čvršći ulazima.

Zlopaša igra puno bolju obranu.

Sada, najveća razlika: Vujić se košarke igra i sam nema mentalnu čvrstoću nego se oslanja na kvalitetne suigrače a Zlopača je mentalno čvrst kao "čavao".

Nemojte mi sada stavljati u tipkovnicu da sam ih i u čemu usporedio ali: Dražen Petrović nije imao talent kao Krešo ili Kukoč, svi su bili vođe i genijalni ali, Dražen je imao snagu volje iznad druge dvojice i bio je največi radnik među njima trojicom.

Zlopaša ima mrvicu te iskre, iako je nemjerljivo manji talent od ovih velikana, pa čak i od Hezonje na kojega me djelomično podsjeća.

Zlopaša meni malo podsjeća na mini Hezonju s ružnijim šutom. Mariova veličina je još da na taj način igra s 204 visine a Zlopaša je tek na 192.

Pa gle, to je ono kod Luke što daje za pravo da je on prava stvar. Npr. razlika u obrambenom i obveznom dijelu igre između Luke Ukića i Zdravka Perića je drastična i predstavlja sudar dva potpuno različita mentaliteta. Ovo dajem baš zbog toga što mi se sviđa Perićev all around potencijal, a ne da serem po djetetu.

Dok mlađi Ukić obranu shvaća kao elitno natjecanje i preduvjet za pobjedu, Perić je u tom segmentu pasivni promatrač koji energiju čuva isključivo za napad. Tri točke:

Stav i intenzitet: Ukić igra u konstantnom, niskom obrambenom stavu i pritiska loptu preko cijelog terena, ima brze ruke i lateralne kretnje, ne čeka da ga napadač napadne, već agresivno diktira kamo će se napad kretati. Ukratko kod on ball defensea želi te natjerati na pogrešku. Na drugoj strani Perić obranu igra visoko na nogama, bez pravog intenziteta. Kada ga protivnički bek napadne driblingom, Perić se rijetko bori da ostane ispred njega, već se oslanja isključivo na svoju dužinu ruku pokušavajući blokirati ili ukrasti loptu iz nepravilne pozicije.

Timska obrana i pn'r. Ukić je ovdje taktički nevjerojatno pismen. U obrani dva na dva konstantno komunicira, usmjerava suigrače, probija se kroz blokove i rijetko ispada u rotacijama. On razumije pomoć sa slabe strane i aktivan je na linijama dodavanja. Perić u obrani dva na dva izgleda grozno. Kada naleti na blok, on odustane. Ne komunicira sa suigračima, kasni na rotacije na šutera u korneru i često spava gledajući samo loptu, dok mu igrač utrčava iza leđa.

Reakcija na pogrešku i obrana u tranziciji. Ukić ako izgubi loptu u napadu, prvi je koji u punom sprintu trči natrag kako bi spriječio lagane poene protivnika. Taj obvezni dio igre kod njega je automatizam. Perić kada izgubi loptu ili promaši šut, ruka mu ostaje u zraku, ramena padaju i slijedi kratka frustracija. Zbog tog kašnjenja u defenzivnu tranziciju, njegova momčad redovito prima lagane poene.

Malo sam opet uzeo previše prostora pa samo kratko: Luka Ukić već sada igra obranu na seniorski pogon jer shvaća da se moderni košarkaš mjeri na oba kraja terena. Zdravko Perić u obrani igra onoliko koliko mora da ne dobije petu osobnu, što je u seniorskoj košarci najbrža karta za selidbu na kraj klupe. Jednostavno se kod Luke vidi jako dobro vođenje i priprema za seniorski basket, Roko to kirurški precizno mentorira. Tako da - tako je, Luka Ukić je apsolutno sjajan talent i prilično puno odskače od sviju koje smo zadnjih dana imali prilike gledati. Puno je još tu znoja potrebno, ali da ide u dobrom smjeru - itekako ide. 

Nije tipfeler - mislio si na Stošića ili Stojića o kom se recentno diskutiralo?

Stojić je bek šuter u tijelu pleja. Ali ima šanse postat igrač.  Fizikalije ima. Ima li samo nade da ga uzmemo Švabama?

O.k., nije tipfeler.

 

Možda griješim (ma, sigurno je tako), ali meni Stošić nema taj mindset za ulogu koju mu priželjkuješ.

 

Gledao sam ga prošle godine na završnici, na U16 turniru u Rumunjskoj za Božić i sada fragmentarno na završnici. Nije neki uzorak, ali čini mi se da se on najugodnije osjeća u ulozi igrača role koji povremeno iskače "iz uloge" i preuzima odgovornost. 

 

Čini mi se da je tu negdje oko 2 metra. Ako bi narastao još 3-4 cm, mogao bi biti moderno kombo-krilo, mooooožda neka light verzija Bonge (čisto po tipu atletičnog igrača koji može braniti više pozicija).

Ako te ne mrzi, kakvu si ti ulogu imao na imu - čisto hipotetski?