Nakon Ukića Lauš je vjerojatno igrač sa najvišim krajnjim dometom na ovom okupu klinaca od U16 do U19. Mlađe ne želim komentirati. Ali ga baš treba tehničko i taktički izbrusiti. Rekao bih "sirova nafta". 

Izdvojio bih još i Bičića, dečko je iznimno talentiran, košarkaški vic, kreativnost, donoošenje odluka... sviđa mi se i mentalno. Baš pravi španer. Ali te fizikalije su preveliki uteg.

I za kraj mog sudjelovanja na ovoj temi, moram posebno apostrofirati jedno ime – Roko Leni Ukić.

Način na koji je Roko Leni Ukić vodio kadete Splita ove sezone trebao bi biti šablon i ogledni primjerak za svakog trenera u mlađim kategorijama u Hrvatskoj. Rezultat u vidu naslova prvaka Hrvatske došao je kao nusprodukt, i to kao prirodna posljedica vrhunskog procesa i sustavnog rada, a ne kao cilj sam po sebi. Rokov pristup bio apsolutno ispravan i on je zapravo najbolja priča ove završnice. I zato za njega jedno veliko bravo, mene osobno je ugodno šokirao.

Jer mnogi treneri u kadetima varaju sustav kako bi uzeli medalju. Npr. igraju zonu 40 minuta, forsiraju izolacije fizički najdominantnijeg igrača ili koriste taktičke prečace koje mlađi protivnici ne znaju braniti. Roko je napravio suprotno. Split je igrao striktnu obranu čovjek na čovjeka, inzistirao na ranoj tranziciji, agresivnom pritisku na loptu i obveznoj igri. Učio ih je taktičkim navikama koje će im trebati s 22 godine u seniorima, a ne trikovima za pobjedu s 16 godina. To je pobjeda broj 1.

Vidi se iz aviona da Roko s tim klincima priča jezikom kojeg oni shvaćaju, ali ne ispuštajući osnovne postulate modernog profesionalizma. Nema galame bez pokrića i ubijanja u pojam, ali nema ni toleriranja gluposti. Ako igrač ne ispoštuje defenzivnu rotaciju ili pokaže loš govor tijela, odmah ide na hlađenje. Time ih je naučio odgovornosti prema igri i suigračima. Taj uzajamni respekt trenera i klinaca koje vodi vidjeli su se u svakom pogledu na minuti odmora. Roko im ne prodaje teoretske šablone, nego žive detalje s parketa, a klinci upijaju svaku riječ jer znaju da sve što im govori drži vodu u stvarnom košarkaškom svijetu. To je pobjeda broj dva.

Voditi vlastito dijete u ekipi, pogotovo kada je ono vanserijski talent poput Luke, najteži je trenerski ispit. Roko je to odradio maestralno. M. A. E. S. T. R. A. L . N. O. Ukić žunior nije imao nikakav povlašteni status. Dapače, vidjelo se da se od njega traži najviše u obrambenom i liderskom dijelu. Roko ga je postavio kao prvog među jednakima koji svojim radom daje primjer drugima, što Luku dodatno izgrađuje kao karakter i kompetitivnog lidera. Pobjeda broj tri.

I za kraj – ona najveća pobjeda. Ekipa Splita je na završnici izgledala opušteno, ali nevjerojatno fokusirano. Roko im je skinuo uteg rezultata s leđa i usadio im mentalitet da uživaju u nadmetanju. Izgrađivanje pobjedničkog mentaliteta kroz igru za klince je valjda nešto najbolje što mladi igrač može dobiti i što će ga usmjeriti u ovaj sport i kada mu kadetski/juniorski staž prestane. Takav mladi čovjek uživa u košarci i želi je nastaviti igrati.

Hrvatskoj košarci kronično nedostaje ljudi koji su spremni ući u dvoranu s klincima i prenositi im detalje kojih nema u priručnicima. Roko je pokazao da ima i znanje i pedagoški živac za to. Uživanje u košarci, savršen balans s vlastitim sinom, razvijanje košarkaške pismenosti i odgovornosti te izgradnja seniorskih postulata umjesto under prevara – sve je to meni bilo vidljivo u Rokovom trenerskom rukopisu na završnici kadetskog prvenstva. Možda pretjerujem, ali mislim da nisam ni daleko.

Zaključno na cijelu raspravu na ovu temu, tri stvari. Sustav i glava donose najbezbolniji prelazak u seniore. Ako igrač nema radnu etiku i obrambenu pismenost ili ako mu igra ovisi isključivo o tome što je fizički jači od vršnjaka, tranzicija među odrasle bit će izuzetno bolna. Obratiti najviše pozornosti na sirove materijale i imati viziju, jer igrači poput npr. ranije spomenutog Lauša imaju ogroman za napredak ako ih seniorski treneri budu imali strpljenja taktički i tehnički isklesati.

Ne pretjeruješ.

Zbog Roka mi je iznimno drago kako se ovaj turnir zaključio.

Žao mi je zbog Roka, zbog hr košarke da nemamo nešto poput Insepa i da Roko - osim tih kraćih (prekratkih po mom mišljenju) "džepova" za rad sa U16 selekcijom, nema jači roster na raspolaganju  ne radi rezultata u hr okvirima, nego mogućnosti razvijanja svega onoga što je Lionel sjajno izloźio u disertaciji (uokviriti molim i poslati hks-u).

Gledam sinoć snimku polufinala sa CJ i onda utakmicu za treće mjesto. Moj um to ne može pojmiti, ali oči mogu doźivjeti da CJ protiv Splita nije uspjela razviti svoju igru, za razliku od utakmice protiv Zadra (istina,  poprilično demotiviranog u borbi za broncu što je bitno) gdje je odmah krenulo drugačije.

Luka Ukić je odigrao takvu obranu na "bratu" Vlaiću (a to je posebna tema za radost, jer taj dečko "lajka" uspjehe drugih pa i pobjedu Splita nad svojom momčadi) koja nije bila spektakularna, nije tu bilo ukradenih a'la Luka Ukić, međutim, pametnim postavljanjem mu je otežao lakoću kretanja i diktiranja ritma što je inače njegova ponajveća kvaliteta.

Sve u svemu u ova četiri dana mlađih kategorija gledali smo zanimljivih utakmica, napetih, talenata ima, dug je put do pravih seniorskih igrača, ali mislim da imamo dobru budućnost i vrijeme će sve pokazati. Cedevita najuspješnija ekipa u mlađim uzrastima, ne znam jeli očekivano bilo to prije, ali treba im čestitati na tri zlata i bronci. Malo sam se poigrao s brojkama i izvukao u tri kategorije juniori, kadeti i predkadeti petoricu najboljih po valorizaciji i statistiku koševa, skokova i asistencija u dvije utakmice što su igrali:

Juniori - prvih pet po valorizaciji

1. Luka Santiago Stojić - valorizacija 62 (29+33), 39.0 koševa, 6.5 skokova, 0.5 asistencija

2. Borna Katanović - val. 48 (26+22), 24.0, 5.0, 2.5

3. Luka Bičić - val. 43 (21+22), 20.5, 7.5, 6.5

4. Matej Lauš - val. 42 (18+24), 16.0, 6.5, 2.0

5. Jere Jakić - val. 39 (32+7), 19.0, 8.5, 5.0

Kadeti - prvih pet po valorizaciji

1. Luka Jerak - val. 64 (31+33), 19.5, 12.5, 4.0

2. Luka Leni Ukić - val. 52 (25+27), 29.5, 9.5, 7.0

3. Ante Garac - val. 46 (29+17), 23.0, 4.5, 9.0

4. Igor Stanković - val. 38 (18+20), 25.5, 6.5, 0.5

5. Zdravko Perić - val. 35 (15+20), 21.0, 3.0, 4.0

5. Šime Vlaić - val. 35 (11+24), 11.5, 5.0, 9.0

Predkadeti - prvih pet po valorizaciji

1. Nikša Zlopaša - 68 (32+36), 24.0, 15.0, 9.5

2. Luka Mrinjek - val. 49 (19+30), 19.0, 14.5, 0.0

3. Levin Maher - val. 48 (10+38), 26.0, 8.0, 7.5

4. Stipan Slišković - val. 44 (25+19), 18.0,10.0,1.5

5. Adrian Karoli - val. 42 (21+21), 13.5, 7.0, 1.5

Još nešto...pratio sam završnicu U16 Španjolske i čini se da se na ovoj završnici (istina U17) igrala "jača" i "gušća" obrana, s puno više kontakta, sa obrambenim igračem bliže napadaču, nego što je to slučaj na Pirenejima.

Kako to obrazložiti?

Mi imamo to sto imamo ...nek djeca treniraju i nek dobiju priliku ....njih čeka seniorski rang koji će pokazati da li mogu ili ne ...samo oni koji prate košarku znaju kakva je razna košarke bila prije 8-10 g ...Skokna , Buljević , Arapovic , Slavica , Mazalin ....fizika abnormalna , sastavi Cibone , Splita i Zadra u juniorima su bili 4-5 igrača od 205-215 ... Prkacin , Brankovic , Zizic , Gnjidic ....ove generacije to nemaju ... i onda vidite tko je gdje završio .... kadetske i juniorske prognoze padaju sa 1 seniorskom sezonom ...: