Ali danas je na Oliviji njezina ruka bila prva, to je prvo njezin faul, a onda naš.

I da ne tražiš challenge, ali žališ se na krivu odluku. Pristojno, na poluvremenu, staviš pritisak.

Ovako je pustila da nas pendreče.

Jesi gledao? 

Cilj je opstanak u diviziji, a vjerujem u igračice da će to i ostvariti. Tako da koliko god bili sada negativni tako i tako će to sve opet pod tepih ako se cilj ostvari... a onda nagodinu sve ponovno.

Slažem se da je njezin govor tijela bio dosta loš. 

Ali one su vrlo agresivno ušle u utakmicu, što je njima i odgovaralo. Naš stožer nije izgledao kao da je napravio išta da ih zaštiti ili barem skrene pozornost sucima na takav kriterij.

Tu se, po meni, digne frka. OK, tvoja je bacila ovu na pod, ali prethodno je ruka bila u Olivijinom licu. Onda se kaže sucima: “Gubite kontrolu nad utakmicom. Hoćete da se netko ozlijedi?

Ili samo šutiš, mašeš rukama i ubireš dnevnicu.

Poštovani članovi Foruma, oni koji ga čine živim, a još više oni koji ga samo čitaju. Mišljenja su tu da se dijele, a statistika da se čita kamo kome odgovara. Nadam se da nikome nije prevruće… Nevezano za večerašnju utakmicu, jer ona je sama po sebi nebitna, vrlo vjerojatno na guzove ostajemo u A diviziji.

Ženska košarka, srećom, uživa blagoslov nezainteresiranosti vodećih HKS struktura, koje sav svoj fokus imaju na mušku košarku. Nemaju oni pojma o ovom natjecanju, u fokusu su U16 talenti i njihovo prvenstvo ... Oni čak ne bi znali da se košarka 3x3 razvija neslućenom brzinom da ne postoje sredstva koja se ulažu u njezin razvoj pa ih jadni moraju znati nekako potrošiti. Već spomenuta vodeća garnitura niti zna kada su neka natjecanja u ženskim mlađim kategorijama, niti ih to posebno brine.

Shodno tome, ženska košarka stavljena je po strani, što je omogućilo pozicioniranje žena, majki i kraljica, bivših košarkašica, da pronađu u toj shemi svoje mjesto pod suncem. Obzirom da žene, same po sebi, kada nešto odluče, nitko ih tu ne može zaustaviti, pogotovo ako se radi o njihovoj djeci, bacile su se u akciju. Tako su pošteđene stručnjaka suprotnog spola, naravno uz pokoje vječne izuzetke, bogami izgurale te naše djevojčice da igraju u svim A divizijama mlađih dobnih kategorija. Muški kolege će to još dugo dugo sanjati, jednostavno jer su previše pametni pa su vodeći našu košarku doveli tu gdje je.

Tu dolazimo do tih naših cura, natjecanja, rostera, minutaža, uloga i povjerenja koje su predmet debatiranja. 

Sada, ako netko želi prebirati po prezimenima, može – ali i ne mora, jer sve su to nečija djeca. Bitno je shvatiti da za košarku treba 5 + 7 igračica i da je svako ime, izuzev proglašenog talenata i novih zvijezda, nužno zlo u petorci i rosteru. Ne treba nama vise od tri igračice po generaciji ... Nekome je to ok jer igranje za domovinu je čast, netko je to probao i zahvalio se, a netko misli da ljeto može i treba bolje iskoristiti za sebe i svoje sportske i akademske ambicije.

U tom kontekstu, u svemu što svjedočimo sada na U18, ili smo svjedočili nedavno na U20, ili ćemo tek svjedočiti ne treba tražiti logiku niti se čuditi. Nove generacije dobro znaju šta ne žele. Sutra, kada se neke sadašnje U18 reprezentativke zahvale, bit će nam cijela dijaspora premala da bismo pokrpali sve rupe s novim dodavačicama i navijačicama za odabrane talente i zvijezde u usponu. Dovoljno je baciti oko na statistiku zadnja dva natjecanja i protumačiti je sebi na način kako kome paše 🫵😉 a onda slijedeće godine opet baciti pogled na roster.