Vidio sam jutros popis reprezentacije i, iskreno, nemam nekih većih zamjerki. Uglavnom su tu igračice koje smo i očekivali. Šteta što se Erjavec ozlijedila, o Mühl da i ne govorimo, a još veća šteta što Iva Slonjšak ne igra.

Vanjska linija mi ipak izgleda nešto slabije, a sa Slonjšak bi dobila sasvim drugu dimenziju.

Kad pogledamo kako bi to moglo izgledati na terenu, mislim da se prva petorka dosta jasno nazire. Lazić, Tadić i Dojkić na vanjskim pozicijama, Khadijah pod košem, a za preostalo mjesto Cvitković ili Begić. Moj prvi izbor bila bi Cvitković jer bolje šutira izvana i trenutačno igra s Dojkić. Ako je Khadijah više krilni centar, onda možda ona i Begić zajedno pod košem?

Ono što me više brine jest klupa, koja izgleda dosta tanko. Čini mi se da ćemo morati jako puno trošiti tih šest igračica. Begić ili Cvitković, ovisno o tome koja ne počne utakmicu, pa Strize kao sljedeća opcija, ali nakon toga već se postavlja pitanje tko može donijeti ozbiljniji doprinos.

Bit će zanimljivo vidjeti koliko klupa može pomoći, pogotovo napadački. Tu će se, po meni, najbolje vidjeti koliko nam nedostaje još jedna prava napadačka opcija na vanjskim pozicijama.

Sretno ekipi! Nadamo se da će doći motivirane i spremne dati sve od sebe.

I evo jedna pohvala Forumu, da sad ne lijepim članak s Foruma na Forum.

Super je bilo što su u članku o Hrvatima u NCAA istaknute i košarkašice, i to ne samo one koje svi znamo nego i neke druge, koje sam jučer malo istraživao.

Mislim da je upravo taj NCAA bazen igračica nešto na što bi reprezentacija trebala puno više obraćati pozornost. Neće sve te cure postati vrhunske igračice, ali neke od njih sigurno mogu biti korisne reprezentaciji, pogotovo ako ih se na vrijeme uključi u sustav.

Kao što se vidi i po ovim natjecanjima, s našom malom bazom moramo čuvati sve te „rubne” talente kao oči u glavi i, kad god je moguće, pozivati ih na šire popise reprezentacije, pripremne turnire te im davati iskustvo i minute na toj razini.

Jer ne možeš početi razvijati nekoga tek onda kad ti zatreba. Onda dođemo u situaciju kao sada, kad nam se ozlijedi nekoliko važnih igračica, pa odjednom gotovo da nemamo ni sedam igračica koje kvalitetom mogu nešto ozbiljnije donijeti na toj razini.

Ne kažem da će neke od njih koje trenutačno igraju u NCAA odmah biti pojačanje za seniorsku reprezentaciju, ali ako ih ne pratimo, ne okupljamo i ne dajemo im priliku, kako ćemo uopće znati što imamo? Ne znam kad je zadnji put bio neki pripremni turnir tijekom ljeta za te mlade „rubne” igračice, da se vidi tko možda može pomoći ili da im se barem malo pruži uvod u igru na toj razini.

Imas li taj clanak o NCAA zenama, nalijepi ga.

Evo, nisam žalio truda, našao sam statistike s prve utakmice za sve s popisa, a dodao sam i Mayu Kovačić, koja je ovog ljeta igrala za U20 reprezentaciju.

Dosta ih nema na popisu igračica, odnosno u box scoreu, a ne znam što to točno znači. Sigurno je da nisu bile dostupne za utakmicu, ali je li to zbog ozljede ili jednostavno nisu uvrštene na popis, ne može se znati, a nije mi se dalo baš toliko tražiti. Ako netko zna, neka javi.

Ako sam koga zaboravio, javite – sad sam iz sjećanja tražio i druge, npr. Hanu Mühl, koja je diplomirala, izgleda. 

HRVATSKE KOŠARKAŠICE – NCAA 2026/27, SATISTIKA S PRVE UTAKMICE SEZONE

DIVISION I

Olivia Vukoša (UConn) – protiv Cornella, pobjeda 100:35 – 16 min, 4 poena (8 skokova) 

Ivana Krajina (Loyola Marymount) – protiv Nevade, pobjeda 89:64 – 25 min, 15 poena 

Lea Vukić (Yale) – protiv Elmsa, pobjeda 111:38 – 20 min, 22 poena (13 skokova) 

Petra Božan (Penn State) – protiv Cleveland Statea, poraz 61:62 – 32 min, 8 poena (6 skokova) 

Nika Lokica (Purdue Fort Wayne) – protiv Xaviera, poraz 63:75 – 36 min, 15 poena 

Vivien Nejašmić (La Salle) – u gostima kod Rutgersa, poraz 62:75 – 36 min, 5 poena (6 skokova) 

Valentina Mia Šarić (Mount St. Mary's) – protiv Navyja, poraz 63:91 – 26 min, 13 poena 

Iva Međugorac (Charleston Southern) – u gostima kod East Caroline, poraz 45:61 – 20 min, 5 poena 

Lori Zlatoper (Texas A&M-Corpus Christi) – protiv Our Lady of the Lakea, pobjeda 76:36 – 16 min, 2 poena 

Lucija Milković (Texas State) – protiv LIU-a, pobjeda 69:51 – 2 min, 0 poena 

Maya Kovačić (St. Thomas) – Northern Iowa, poraz 59:67 – 9 min, 0 poena (3 skoka) 

NISU IGRALE 

Dorja Iva Žaja (Wisconsin) – protiv Bradleyja, pobjeda 71:65 – nije na popisu igračica 

Marina Kušanović (UNC Greensboro) – protiv Presbyteriana, pobjeda 58:50 – nije na popisu igračica 

Iva Ćorluka (St. Bonaventure) – protiv D'Youvillea, pobjeda 68:56 – nije na popisu igračica 

Sara Deidda (Wofford) – u gostima kod NC Statea, poraz 50:80 – nije na popisu igračica 

Gina Nikola Pirjak (Tulsa) – protiv UIW-a, poraz – nije na popisu

Kristina Jurić (Manhattan) – propušta sezonu (operacija) 

JOŠ NISU ODIGRALE PRVU UTAKMICU

Lana Bešlić (Wagner) – igra danas, 5. studenoga 

DIVISION II 

Nika Kurdija (USC Aiken) – prva utakmica 6. studenoga

https://sportnet.hr/vijesti/originalno/u-ncaa-u-ove-sezone-50-hrvata-ivisici-idu-po-naslov-ruzicu-novo-poglavlje-a-vukosa-dolazi-kao-jedna-od-najvecih-nada/634639/

Ragusa – Trešnjevka

Pobjeda je otišla na stranu Raguse u napetoj, grčevitoj i dosta fizičkoj utakmici u kojoj je bilo puno kontakta s obje strane.

U prvoj četvrtini igračica Raguse otišla je na prodor, Škare ju je dočekala u reketu i dobila faul, nakon čega je demonstrativno otišla na klupu, dok ju je kapetanica Raguse Miloglav ispratila riječima: „Što si to rekla?“ Sad ne mogu dokučiti što se točno dogodilo. Uslijedila su slobodna bacanja itd., možete pogledati sami. Je li se Škare ozlijedila pa se nije mogla vratiti u igru ili se dogodilo nešto drugo, teško je bilo zaključiti, ali njezina je produkcija Trešnjevki sigurno nedostajala.

Takav napeti ton definitivno je obilježio utakmicu.

Koliko god se prošle godine prigovaralo Vojtulek, sada se vidi koliko ona nedostaje. Ruska igračica koja je dovedena na poziciju posta nije uspjela odigrati gotovo nijedan konkretan post-up. Tu treba pohvaliti agresivnu obranu Raguse, koja je fizički odlično odradila posao, gurala igračice Trešnjevke iz reketa i nije im dopuštala da lako zauzmu poziciju blizu koša. A i kad bi se Ruskinja kojim čudom izborila za poziciju, lopta do nje uglavnom nije dolazila.

I tu dolazimo do glavnog problema Trešnjevkina napada. Kad nemaš unutarnju igru koja može prisiliti obranu da se skupi, cijeli napad postaje prilično predvidljiv. Ragusa nije morala pretjerano pomagati na postu, pa je mogla ostati agresivna na vanjskoj liniji i otežavati prva dodavanja i prodore.

Trešnjevka se tako uglavnom oslanjala na tranziciju, ali bez dovoljno igračica koje iz te tranzicije mogu same kreirati poene. A kad se napad uspori i obrana postavi, često gledamo isti obrazac: dva koraka prodora, zaustavljanje, povratna lopta na tricu Maršić ili nekoj drugoj igračici. Bez ozbiljnijeg napadanja reketa, bez pravovremenih utrčavanja i bez dovoljno kretanja bez lopte.

Problem je što takva igra funkcionira samo dok te služi vanjski šut. Čim protivnik zatvori prve opcije i natjera te da nešto kreiraš iz drugog ili trećeg dodavanja, nastaju problemi. Nema dovoljno promjene strane, nema dovoljno napadanja obrane nakon što je prvi put pomaknuta itd.

Često ja ovdje kritiziram trenere, ali kako objasniti da, recimo, Mihalj ima sedam izgubljenih lopti, od kojih su mnoge posljedica potpune dekoncentracije?

Dosta često je izvađena nakon jedne od tih pogrešaka, pa možda treba mijenjati pristup s njom, ali da budemo pošteni, koliko godina i minuta treba da se usvoji koncept dodavanja prvoj slobodnoj igračici ispred sebe? Ona baca neka dodavanja preko cijelog terena, a puno puta je čak ni ne zaustave s loptom, pa da je pod nekim pritiskom, nego ih baš baca.

Novak tri izgubljene lopte i jedna asistencija, a gledali smo je godinama s velikom minutažom, loptom u rukama i svim ovlastima na poziciji playa.

Rodek je gotovo uvijek bolja u tome, a kad igra s igračicama kao što su bile, recimo, Bilić i ona Amerikanka prije par sezona, to je odlična kombinacija jer su ove dvije bile sposobne generirati 15+ poena u većini utakmica. Sadašnja ekipa nema tu kvalitetu, pa moraju biti puno discipliniranije s loptom.

Ako kao ekipa imaš omjer od 13 asistencija i 20 izgubljenih lopti, zbilja je teško dobiti utakmicu. Pogotovo ako te ne služi šut za tri, kao što jučer nije. A realno, teško da će taj šut biti konstantan čim naiđeš na ekipu koja te odluči ozbiljno čuvati.

S druge strane, dobra reakcija Raguse i mislim da su ostalim ekipama dale dobar recept kako igrati protiv Trešnjevke. Došle su spremne, donijele jako dobru fizičku obranu i borile se za svaki napad i svaku loptu.

Taktički su napravile važnu stvar: oduzele su Trešnjevki jednostavne opcije u reketu, a pritom nisu morale previše riskirati na perimetru. Kad protivniku zatvoriš unutarnju igru i ne dopustiš mu lagane poene, onda ga prisiljavaš da cijelu utakmicu živi od vanjskog šuta i individualnih rješenja. A to je za ekipu koja nema kreatorica jako nezgodno.

U napadu je Ragusa imala puno bolji raspored igračica. Kad je lopta išla prema reketu, bilo je više prostora za završavanje, a kad bi obrana reagirala, postojala je mogućnost dodavanja prema van. Nije stvar samo u tome da su bolje šutirale, nego su si boljim pozicioniranjem omogućavale i kvalitetnije šuteve.

Trener je maksimalno skratio rotaciju, što je u takvoj utakmici po meni i trebalo napraviti.

Omjer asistencija i izgubljenih lopti kod Raguse bio je 22:17. Bolje su šutirale i za dva i za tri poena, a iako su imale nešto manje skokova, sve je to bilo dovoljno za pobjedu.

Trešnjevka se sada već nekoliko utakmica gubi po terenu. Po meni im prije svega treba malo jednostavniji i organiziraniji napad, s jasnijim ulogama i više kretanja bez lopte. 

Studio Zagreb – KAZL

KAZL je po meni ovdje odigrao čak i bolje nego što sam očekivao.

Iako su pokušavali udvajati Trehub, ona je opet bila važan faktor. Zbilja ima mekanu ruku, a i jako dobro dodaje loptu, iako se to možda ne vidi toliko kroz statistiku asistencija. Doduše, zna biti i mrvicu dramatična u pojedinim trenucima utakmice. Vidjelo se tu i sjedenja po terenu i gestikuliranja.

Gledao sam i novu Amerikanku, koja stalno pokušava igrati pick and roll, ali nikako da dobije loptu nakon rolla.

Tu mi se čini da postoji određeni problem u načinu na koji Zagreb koristi prostor. Ako igračica nakon bloka krene prema obruču, mora imati otvoren koridor, a igračica s loptom mora moći prepoznati trenutak za dodavanje. Ako su ostale igračice preblizu reketu ili obrana može bez posljedica pomagati sa slabe strane, taj roll praktički nema smisla jer se prostor zatvara prije nego što lopta uopće može doći do nje.

Osim toga, čini mi se da Zagreb rijetko koristi raspored s pet igračica izvana, koji bi otvorio i više prostora za utrčavanje u reket i više prostora za post-up. Ne mora to nužno biti stalna postava, ali bilo bi zanimljivo vidjeti više situacija u kojima se nakon bloka isprazni reket i ostavi se prostor da netko napadne obruč. Jučer se to moglo probati, da recimo Trehub pokupi koji faul u izolaciji na postu ili kad pomaze. 

Mislim da će joj trebati malo vremena za prilagodbu, ali ovo je sigurno bila frustrirajuća utakmica za nju jer gotovo da nije dobila upotrebljivu loptu. A teško je procijeniti koliko neka igračica može donijeti ako je sustav zasad ne dovodi u situacije u kojima može pokazati svoje kvalitete.

Zato sam je zasad odlučio ne ocjenjivati. Pogledat ću još nekoliko utakmica da vidimo hoće li je uspjeti integrirati u ekipu i sustav igre.

Šibenik – Požega

Iako rezultat to ne pokazuje, Požega se u prve dvije četvrtine nije tako loše držala, ali Šibenik je jednostavno kvalitetnija ekipa.

Čak šest igračica završilo je s dvoznamenkastim brojem poena, a omjer asistencija i izgubljenih lopti bio je odličnih 21:8.

Meni je to možda i najzanimljiviji podatak s ove utakmice jer dosta govori o načinu na koji Šibenik igra u napadu. Kada imaš šest igračica s dvoznamenkastim brojem poena, očito je da napad nije ovisio samo o jednoj ili dvije individualno raspoložene igračice.

A kada uz to imaš 21 asistenciju i samo osam izgubljenih lopti, onda se vidi da postoji određena disciplina u organizaciji napada. Lopta se ne troši nepotrebno, igračice biraju kada napasti, a kada je bolje proslijediti dalje.

Mora se reći da je to obično zasluga ne samo igračica nego i trenera. Kada ekipa ima takav protok lopte, toliko različitih opcija u napadu i pritom radi tako malo pogrešaka, jasno je da iza toga stoji i dobar sustav igre.