Mislim da ima jedna pjesma u kojoj se između ostalog pjeva "čuda da se dese", e, upravo tako je moguće da se čudo, čak i čuda, mogu desiti u subotu protiv Češke ili utorak protiv Španjolske. Koliko god na prvu izgledale jake reprezentacije, nisu ni blizu nepobjedive. Kad bi do subote negdje našli sustav igre i cjelokupne organizacije hrvatske ženske košarke, kad glavne igračice ne bi imale šut 46-15 već 36-22, i još kad bi kojim slučajem neke od njih igrale obranu donekle kako treba, nije da bi bili bez šansi. Ali, dobili mi u subotu ili utorak ili ne, ništa se krucijalno neće promijeniti. I dalje će izbornik biti ovaj koji je vec jako puno godina izbornik  Eto, blizu će 100 godina koliko je tu. I dalje će stručni savjet biti ovaj koji je to isto već jako puno godina. I dalje će iz jednog te istog smjera dolaziti novi strucnjaci, već sada znam tko će za godinu ili dvije biti biran, tj. bitna strucnjakinja u našoj zenskoj kosarci. Svaka povezanost s politikom je namjerna. Jer, naravno da su sport i politika neraskidivo povezani. Pa još i malo više. Bez obzira što rezultata, barem samo solidnih, nema ni u tragovima. I ono malo solidnih, čak i dobrih rezultata u mlađim kategorijama zasluga su isključivo pojedinki, konkretno Vukoše, pronađenih slučajnošću. I to ne od onih koji nam vode košarku već od nekih roditelja. Ništa, što je tu je, idemo dalje. Svako tko zna nešto malo košarke otići će u Ameriku, gdje košarkaški neće ni malo napredovati, u konačnici za te djevojke to ni nije bitno, pola klubova Premijer lige trenirat će i dalje rekreativno, u reprezentaciju će se i dalje pozivati, čak i igrati, neke koje ni u ludilu ne bi bile tamo da imamo i s od sustava i iole ozbiljne klupske košarke. Iako, jedna je jučer pokazala da se ozbiljan i kvalitetan svakodnevni rad u našoj klupskoj košarci, pojedinačni i klupski, itekako isplati.