Svaka cast, Nemga.
Dražen je bio jedan od onih ljudi koji su nas zaduzili bez obzira na granice. On je zaduzio cijelu Europu i svi mu se dive, od Grcke do Spanjolske. Gdje god je igrao ili samo nogom stupio ljudi su ga obozavali. On je bio jedan od rijetkih sportasa koji nema niti najmanje mrlje na svojoj sportskoj karijeri, a isto tako nema niti najmanje mrlje kao covjek. Jako mi je zao sto nije imao sina koji bi nasljedio njegove gene, ali mi je u jednu ruku i drago sto nije imao djece, jer jadna li bi ta djeca bez oca bila. Bio je takav sportas kojega su svi cijenili i voljeli, na podrucju bivse drzave svi su ga htjeli u svojoj momcadi, a jedino su dva kluba imala tu cast da je jedna takva ljudina igrala za njih. Sjecam se kao jucer tog jutra kada mi je prijatelj rekao da je cuo na radiju da je Dražen poginuo. Sjecam se sprovoda i svih tih ljudi koji su ga dosli ispratit na posljednje pocivaliste. Dražen je toliko zracio pozitivom i necim posebnim i velika me tuga hvata i danas kada ga se sjetim. To sto ga ljudi bez obzira na nacionalnost smatraju svojim idolom, sto su ljudi u Spanjolskoj svojoj djeci davali ime Dražen makar je samo godinu dana proveo tamo, sto ga i srbi smatraju najvecim igracem ikada rodjenim na ovim prostorima (bez obzira na to tko i sta mu je otac, ali mislim da valja citirati i sto je njegov otac jednom prilikom rekao:

Biserka je uvijek nekako bila u prvom planu, kad su se predstavljali i spominjali Draženovi roditelji. Zato sam bio izuzetno ugodno iznenadjen, kad mi je na tradicionalnoj priredbi "Šibenske uspomene" pristao govoriti i otac Jole. Od njega je Dražen jamačno naslijedio odmjerenost. I sve su naše hrvatske gluposti, zlobe i podmetanja postale jadne u trenu, kad je taj vitalni umirovljenik, podrijetlom iz Istočne Hercegovine kazao: "Ja sam ponosan što je mom Draženu kao jednom od rijetkih Hrvata podignut spomenik izvan domovine!" )

Kada ce se pojaviti jos jedan igrac sa tolikom karizmom ne znam, ali, siguran sam da za mojega zivota sigurno nece.

Kapetane, ponosan sam sto si igrao u mojem gradu i zahvaljujem ti na svim trenucima srece, radosti i veselja sto si mi poklonio, ali, ponosan sam i na to sto mi i danas, 11 godina nakon sto si umro potece suza kada te se sjetim. Tvoja karizma i osmijeh nece nikada umrijeti!

Jedan i jedini,najveći igrač kojeg sam gledao uživo i gubio živce zato što je igrao
za protivnički tim a ne za ekipu za koju sam navijao(repka je nešto posebno)
jedini igrač koji je uvek težio da pobedi,tražio loptu da reši meč,preuzimao odgovornost i jednostavno plenio je svojom pojavom.
Šteta što je tragično prerano završio život jer postao bi jedan od velikana NBA što i
ovako u neku ruku i jeste ali sudbina je bila jača od svega.
Neka mu je večna slava i hvala za sve što je pružio u košarci!

tu pismu tribaš čuti jer to je za zaplakat...

SF,ja uvijek zaplacem kad cujem tu pjesmu

i forumasi,jos nesto,nemojte se svadat na ovom postu,ova je post otvoren u cast najvecem,medu najvecim

mislim da ste svi vec rekli puno toga od drazenu........

ovih dana trazio sam na HRT informaciju kada je film o drazenu ili barem nesto slicno, nigdje nista...............jesam li ja propustio nesto ili.........ako nisam onda je to najveca sramota i pogotovo ljudi iz HRV ne smiju nekoga ko je bio takva velicina zaboraviti olako u par godina, jer ipak je on osoba na koju se mozete biti ponosni......

pozdrav svima..........

Prvi puta sam ga gledao kada je imao sedamnaest godina.Igrao je utakmicu protiv Sarajevske Bosne pune reprezentativaca radio je što je htio a najstrašnije je to što mu se usvakom trenutku znalo što hoće sve je imalo smisao svaka finta svako vodjenje svaki šut.Gledao sam sa jednim prijateljem i nisam mogao vjerovati da netko tako dobro vodi loptu da netko ima toliko izradjenih finti za prelazak igrača da netko na taj način prelazi iz vodjenja u skok šut.U svakom napadu mjenjao je ritam vodjenja po tri - četiri puta navlačio igrača pa naglo bi ga prešao vidio sam do tada mnogo bekova i od tada ali nitkoga koji je igrao na takvoj razini.Jedan Djordjević koji je najbolji play u bivšoj Juzi i koji je najbolje vodio loptu nije mu bio ni do koljena.Za nekoliko godina sam pričao sa njime nakon treninga reprezentacije i nisam mogao vjerovat čovjek mi je objašnjavao smisao svake finte koju je izveo govorio što je pogriješao i što bi bilo dobro da promijeni cijeli trening je znao napamet.Kažem vam ljudi gledao sam i Čosića kioji je bio isto tako svoja razina , Dalipagića,Kukoča, sada i Stojakovića ali Dražen se ipak odvaja kao svijet i razina za sebe - daleko ispred svih i svetogrđe je bilo koga uspoređivati sa njim .

Vidilo se je dobro, kada je Drazen otisao, sta je postalo od Hrvatske kosarke. Jednostavno nismo nikoga imali koji moze njega zamijeniti, ali kamoli zaboraviti. Ali ipak ajde ti zamijeni Drazena, to je nemoguce

A sta ce se. 11 godina opet lici kao da je jucer

Ipak sam ja bio samo 11 godina kada je igrao, nisam sve njegove utakmice gledao ali ipak sto sam vidio, bilo je fenomenalno, fantasticno

Postoji jedan film o Draženu i ja ga posjedujem, ali ga ne mogu gledati jer me previše pogađa. Ne mogu da vjerujem da na HRT-u nisu u stanj pustiti barem taj dokumentarac.
Znaš nemga uljudni ja sam puno stariji i znam kada neko provocira. Pa pogledaj samo šta si napisao i još se praviš pametan, kao ti pristojan, a komentari su ti čista srpska provokacija.