deda je naoštrija svoje vile

nije stiga u nedilju nešto al sad će ti malci osjetit šta je to dedin "bes"

Evo stavit ću još malo dojmova s raznih foruma navijačkih skupina:


Bilo je nas je od svukud i onih koje inače ne volimo niti oni nas, ali to jučer uopće nije bilo važno. Pokazali smo svima što možemo biti i kako se odnosimo zajednički u ovakvim situacijama.

Ljudi su nam mahali još od Vinkovaca i bili oduševljeni našim dolaskom.

Jučer biti u Vukovaru za mene je bilo nešto posebno i neopisivo. Suze u očima Vukovaraca su rekle sve šta misle o našem dolasku i potpori. Ono se stvarno tribalo doživiti. Pokazali smo svima, osobito policiji i novinarima, da nam je Hrvatska ipak na prvom mistu. Ponosan san šta san bija dio toga...

Nakon ovog iscrpljujućeg vikenda pričam s dečkima i svi koji su bili nemogu opisat kaj su doživjeli. Svima su rječi bile "...to jedinstvo....taj naboj...hrvatski ponos u zraku...tak kaj se nemre doživjet na repki". E viš baš to mi je otvorilo oči. U zadnje vrijeme je bilo sranja na tekmama repke i nikog ne osuđujem jer svi imamo putra na glavi, ni sam nisam čist kaj se tog tiće.Pokazali smo da možemo, pokazali smo snagu. Sad si dozvoljavam tvrdit da nije sanjarenje imat ovakvo jedinstvo na repki.

Sljedeći put se treba okupiti i bez povoda. Zašto? Zbog one starije žene koja je na Mitnici gledala kolonu i kojoj su suze tekle, i zbog onog klinca od 5 godina koji nas je pozdravio s dva uzdignuta prsta. Nitko mi ne može reći da Hrvatima Vukovara nije bilo drago.

Nadan se da će se neke stvari prominit nakon ovoga jučer u Vukovaru...i šta se tiče Vukovara i vukovaraca i šta se tiče odnosa među hrvatskim navijačima kad je u pitanju Hrvatska.
Također se nadam da smo javnosti dokazali da nismo onakvi kakve nas mediji uporno godinama opisuju...

Pozdrav svim skupinama redom,od Dubrovnika do Vukovara.
Jedinstveno iskustvo,na čast i ponos Hrvatskoj navijačkoj sceni i svim Hrvatima.

ti koji su kritizirali, svi koji su protiv prosvjeda bili, koji su nas popljuvali na najgadniji nacin...nisu vazni...jer taj ponos hodati u onakvoj koloni s masom ljudi kroz vukovar , taj osjecaj kad te ljudi pozdravljaju iz kuca, placuci, ta sutnja na groblju, suze koje su mi dosle kad je bio govor.....to sve ti ljudi nikad nece imati ...

lijepo je bilo vidjeti sretne i nasmijane Vukovarce, baš se vidjelo koliko im je drago. ljudi su od Vinkovaca do Vukovara izlazili i pozdravljali nas.. toliko o tome koliko su navijači tamo nepoželjni.
nevjerojatno da se nakon tako vrhunski odrađenog skupa, rijetko gdje nailazi na pozitivne komentare. ako nakon ovog ne mogu nešto lijepo napisat, onda stvarno više nema smisla trošit riječi na njih..

Predobar vikend, i nedelja koju ću pamtiti viječno, nema večeg ponosa, nego kad staneš uz torcidaša, armadaša, ultrasa, te kohortu znajući da ste tu radi svetog cilja.

Kada smo od Nustara preko hrvatskih sela se vozili u koloni prema Vukovaru, su stanovnici tih sela izasli i nas pozdravili, mahnuli itd. Kako su samo ljudi bili sretni, kada su tu kolonu vidjeli. Onda je jedna starija zena pocela plakati i nama poslala poljubce i digla dva prsta u zrak. Kada sam to vidio, poceo sam i ja plakati.
Onaj pocetni korteo kroz onu cestu uz "Ovo je Hrvatska", "Moja domovina" mi ce ostati vjecno u mom srcu.
Hvala dragom Bogu, sto sam jucer bio dio toga svega

Prekrasan dan jučer u Vukovaru, kad je krenula kolona i počelo se pjevat Moja domovina, naježio sam se kao nikad u životu,neka nas jučerašnji dan potakne da zakopamo ratne sjekire na reprezentaciji

Definitivno najdraže "gostovanje" u mom životu,ja mislim da sam ga propustio da si to nikad nebi oprostio.

Dan koji ću pamtiti i na samrti...
Tokom cijelog puta ležerna atmosfera, zajebancija...ali što smo bili bliže Vukovaru svi su se više povlačili u svoje misli, pogledi su sve govorili...Ulaskom u Vukovar totalna tišina u busu...gledam one razrušene zgrade, hrvatski barjak na obnovljenima, ali nigdje ljudi...
Okupljanje ispred hotela i samo kretanje prema križu..teško opisati..sreća, ponos, ali i opet neka tuga jer u podsvjesti znamo kako ljudi tamo žive...tokom puta prema groblju najdublji trag na mene su ostavile one uplakane majke koje su nas pozdravljale, ali i ona moć koja je zračila iz svih nas tokom cijelog puta...

nadam se da nakon ovog skupa vise nebu sranja na repki i da bumo ponovo stali iza svetog barjaka i na stadionu..

takav osjećaj i ponos u tom trenutku......ponos što svi hrvati se možemo ujedint po jednom zajsavom...

a se samo nadam da je ovo bila prekretnica u međusobnim odnosima i da će se neke stvari kad je u pitanju Hrvatska promijenit, Vukovar je nadam se nekima dokazao da nema te mržnje prema pripadniku torcide, armade ili nekom trećem, koliko ima ponosa kad taj isti stane uz tebe pod hrvatskim barjakom...

Uz pozdrav faljen Isus i Marija sjećam se riječi jedne bakice : "Dečki hvala vam što ste došli"
oni koji su bili su vidjeli koliko je ljudi izašlo ispred svojih domova da nas pozdravi i koliko je žena i bakica plakalo tamo

neke slike nemogu jos uvijek izbaciti iz glave, a taj osjecaj u meni (sigurno i u svima koji su bili tamo) jednostavno je neopisiv, pogotovo kad se sjetim slike kako nam baka i djed uz ogradu pljescu a na balkonu muz i zena sa malim bebacima u rukama koji nam masu i nemogu vjerovati da smo dosli, da ih nismo zaboravili i da smo uvijek uz njih...
stvarno odlicno, ma jednom rijecju - NEOPISIVO

možemo skupa kada je to potrebno

Dosta ljudi komentira kako bi se ovake trebalo nastaviti i na utakmicama reprezentacije. Nadam se da će tako i biti.

Evo Kohortine galerije:
http://www.kohorta.net/galerija/index.asp?action=displayfiles&item=slike%2F2007%2D2008%2FVukovar/

ništa manje junačine od onih koji su umotani u zvezdine šalove pod okriljem noći bacali kamenje na učenički dom
ovi su barem to radili po danu, pred policijom

Najlakse navijacima...dodju, prosetaju, malo dignu tenzije, a ovi posle ostaju sami sa sobom i drugima...

ovakvu dinamo zagreb jaknu ima i trile.  dobra dupenca!