boranija je napisao/la:
Fala na infu, pitao sam jer su imali neko ime ranije pa
cisto da znam sta bi sa njima. Steta sto se ne razvijaju vise te
sredine poput Krusevca, Kragujevca i uopste centralne Srbije u
fudbalskom pogledu, jer ova tramvaj liga stvarno nikom nije
interesantna...
Vidi cijeli citat
Slazem se,a i navijacka scena bi nam bila mnogo bolja i zanimljivija...
Evo jednog odlicnog texta iz
Navijaca,od prije par godina
Taman smo pomislili da je naš fudbal došao do samog dna, kada skapiramo da može
biti još gore – naime, prošlog leta bili smo svedoci “istorijskog uspeha” (!)
dva ovdašnja kluba: FK Železnik iz istoimenog beogradskog predgrađa i FK
Budućnost iz Banatskog Dvora, sela udaljenog nekih 30-ak kilometara od
Zrenjanina, predstavljali su naš klupski fudbal u kvalifikacijama za Kup Uefa.
Po trenutnom stanju na tabeli na kraju prvog dela šampionata (a i po dobro
poznatoj “kombinatorici” našeg prvenstva), draž igranja na evropskoj sceni
iskusiće i FK Zeta iz Golubovaca. Naravno, niko od fudbalskih čelnika u ovome ne
vidi blamažu, već su novinski stupci puni čestitiki, pohvala, divljenja (iznad
svega) bogatim gazdama koji su svoje ekipe doveli do vrha našeg fudbala i učešća
u međunarodnim utakmicama. S druge strane normalan navijač pizdi od samog
pogleda na tabelu.
Od raspada sfrj kroz našu prvu ligu su prodefilovale
razne apatinske ili lučanske mladosti, komovi, rudari, milicionari, zvezdare a
situacija ni danas nije bolja. Čak je možda i gora nego ikad.
Od 16
prvoligaša čak 9 je iz prestonice. To u startu znači da, na primer, navijači
beogradskih klubova sveukupno imaju samo 7 gostovanja van svog grada tokom jedne
fudbalske sezone. Po trenutnom stanju stvari od tih 7 klubova samo Vojvodina i
podgorička Budućnost imaju dobro organizovane navijačke grupe, čačanski Borac i
Smederevo ispod prosečne dok sam pomen kulskog Hajduka, Zete ili Sutjeske
upućuje na odmahivanje glavom. Katastrofa !
U isto vreme dogodilo se (igrom
slučaja ili jednom od brojnih rekonstrukcija sistema takmičenja, čitajte kako
hoćete) da je druga liga u ovom trenutku navijački interesantnija od prve. Ima
dešavawa, ima akcija ali opet će (po svemu sudeći) na kraju sezone samo jedan
klub sa dobrom navijačkom grupom izboriti plasman u najelitniji rang.
Postavlja se pitanje gde je rešenje? Nažalost, nema ga. Ili tačnije rečeno
ima ga, ali samo ako bi nekome od nas dali da napravimo ligu koja bi bila znatno
zanimljivija, navijački kvalitetnija i sa punijim stadionima. Da se igramo
teorije i zamislimo idealnu ligu.
- Beograd: C.zvezda, Partizan, Rad, Ofk
Beograd i Zemun. Uz statutarnu zabranu da više od 5 klubova iz jednog grada igra
u prvoj ligi u jednog sezoni. Slična odredba važi u Francuskoj s tim da je tamo
maksimalan broj klubova iz jednog grada koji mogu biti u istoj ligi 2 (dva)!
Time bi se jednom za svagda otarasili klubova čiji renome odgovara
srpskoligaškom i koji osim toga što imaju bogatog gazdu koji će nekoliko sezona
pokrivati troškove kluba (naravno iz razloga da na vreme proda igrače ili da
opere pare) nemaju nijedan drugi razlog da budu u najelitnijem takmičenju. A
njihovih 100-tinjak (u nekim slučajevima i manje!) redovnih gledalaca nek se
zadovolji utakmicama nižeg ranga.
- Vojvodina: Vojvodina, Spartak i
Proleter. Za Firmu ne treba trošiti reči a Subotica i Zrenjanin i zbog tradicije
i zbog veličine grada, i zbog (kakavog-takvog) postojanja ekipa godinama unazad
– zaslužuju prvoligaše.
- Crna Gora: Budućnost i Sutjeska. Varvari polako
ali sigurno izrastaju u ozbiljnu grupu – na svom stadionu sve brojniji, overili
su ove jeseni svako gostovanje, trude se da im tribina liči na nešto. S druge
strane Nikšić kao grad nema svoju navijačku grupu ali ili da se uzdamo u
mentalitet samih nikšićana (preslikana devedeset treća, loženje na kriminal
itd.) ili da u duhu tolerancije još jedno mesto u prvoj ligi damo klubu iz CG.
- uža Srbija: Radnički Kragujevac, Radnički Niš, Novi Pazar, Smederevo,
Borac Čačak i Napredak. Pored toga što je niški Radnički klub sa bogatom
istorijom (polufinalista Kupa Uefa 1982.) imaju navijačku grupu koja je nedavno
proslavila 15 godina (kakvog takvog) postojanja a sam grad Niš je jak regionalni
centar. Ukoliko bi poradili na sopstvenom imenu i uozbiljili se – ima dovoljno
potencijala da budu dobar navijački centar. Kragujevački Radnički zaslužuje
svoje mesto u ovakvom društvu ponajviše zbog navijača. Đavoli su predstavljali
pravo osveženje za srpsku navijačku scenu 1997. i 1998. i Kragujevac je bio
praktično jedini grad u kome manje grupe protivničkih navijača nisu mogle bez
problema da se šire po gradu. Bez obzira što im je klub trenutno trećeligaš
(doduše prvoplasirani nakon jesenjeg dela sezone) Đavoli su redovni na tekmama a
uvereni smo da će im brojnost rasti uporedo sa rezultatima.
Iako su u prvu
ligu ušli zajedno sa kragujevčanima, navijači doskorašnjeg Sartida predstvljaju
jedno kontinuirano razočarenje. Njihov klub je poslednjih godina imao uspehe
(Smederevo/Sartid je jedini fudbalski klub osim Partizana i C.Zvezde koji je
uspeo da osvoji Kup države od raspada sfrj, u nekoliko navrata su učestvovali u
Intertoto kupu i kupu Uefa), imali su dosta prostora za napredovanje ali izgleda
da smederevcima ni to nije dovoljno za napredak. Povremena dobra izdanja
smederevaca (npr. Gostovanje u Sarajevu) samo su izuzeci koji potvrđuju pravilo.
Postojanje više navijačkih grupa i interesantnija scena bar bi podstakla
navijače iz Smedereva da, ako ništa drugo, budu na nivou kluba a uz splet
povoljnijih okolnosti i da se vrate na dobar trip koji su imali dok su se sa
kragujevačkim Radničkim klali za ulazak u prvu ligu u sezoni 1997/1998. Novi
Pazar bi potencijalno predstavljao najzanimljivije gostovanje ostalim grupama
(setimo se prošlog gostovanja Rada) i ukoliko bi njegovi navijači nastavili s
trendom od prethodne sezone (masovna gostovanja, pun stadion na domaćim
utakmicama) sveukupno bi značajno uticali na kvalitet scene. Kruševački
drugoligaš ima navijače, dosta gledalaca na utakmicama i prelep stadion. Jakuza
je u trenutnoj stagnaciji ali ne sumnjamo da će prevazići trenutno sivilo. Borac
iz Čačka ima svoje Čete koji se barem trude da dostojno prezentuju svoj klub i
grad a s obzirom da je Čačak jak regionalni centar, Borac zavređuje da bude
šesnaesti prvoligaš.
Na nesreću, ovakva liga se ni ne nazire. Iako će na
proleće 2005. (skoro sigurno) nekoliko nezanimljivih beogradskih prvoligaša
ispasti iz prve lige a Rad se vratiti u istu, iako je kragujevački Radnički na
dobrom putu da bude prvak treće lige i ponovo uđe (za početak) u savezni rang,
iako se najzad određene grupe koje su godinama tavorile pretvaraju u solidne
ekipe (primer Varvara to ilustruje) – stvarnost nam je i na ovom polju tmurna.
Na nama je da se nadamo ali i da radimo, da unapređujemo svoje grupe, da
pomažemo svojim klubovima, da damo sve od sebe da navijački potencijal – koji
naša zemlja u svakom slučaju ima – doživi svoju ekspanziju.