U to vrime dok smo se kupili na Mateju±ci u ðiru je najvi±e bilo lipilo. Gongalo se naveliko. I±lo bi se gori na one marjanske skale i tu bi se puvalo u kese, tako da bi uveèer kasno kad bi se pro±lo cila ulica vonjala po lipilu, a kesa je bilo svugdi...
I dim je bija dosta popularan (on nije izgubija popularnost do dan danas), ali popularnost lipila je potpuno dominirala. Ra nih '80-ih u Torci je bija jedan lik po imenu Maslo. Uglavnom bija je tada jako aktivan u svim navijaèkin segmentima, uostalom njemu je prvo palo napamet obuæ spitfajericu, pa smo ih tako i nas nekoliko prvi kupili u Trstu (pazi ovo "kupili"...u±li smo u robnu kuæu, spice su bile obi±ene na vi±alicu, na odjelu nije bilo nikoga, Maslo je obuka spicu i svoju staru jaketu obisija na vi±alicu i vratija na policu, ko je tad od nas zna da postoje one pi**arije ±ta sviraju, krenija je samouvjereno prema izlazu cili sritan ±ta je obavija tako dobru "trgovinu"...a kad je poèelo svirat...mi smo i±li u razmacima iza njega, da ne izgleda sad da svi u spicama izaðemo odjednom...èapali ga oni za±titari, mi se vratili i tako su prve navijaèke spice na ovim prostorima ipak bile plaæene. Govorim navijaèke, jer si i prije tu i tamo moga vidit spicu, ali to je moµda nosija pokoji panker iz ðira, ali masovno ne). Znaèi radi svega kasnije moram malo opisat "lik i djelo" Masla. Bija je zajeb od èovika, zajeba bi te dok si reka keks ako bi bija naivan i to mu dopustija. Za navijaèke stvari nije bija ±u**k, èak dapaèe, triba se reæ da je bija i fajter i i±a je na sva gostovanja. Meðu prvima na ovim prostorima je zapoèeja dopisivanje sa talijanskim i drugim navijaèima preko "Guerin sportiva" (posli smo se pisali svi), ali on je svoja dopisivanja i realizira, tako da je èesto putova po Italiji i odlazija tamo na dosta derbija. Zauzvrat i kod njega doma dolazili su talijanski navijaèi. Na stranici se nalazi prièa kako je zajeba jednog talijana kad je bija kod njega u goste u Udinama, to je za pi±at od smija. Mana mu je bila to ±to nije moga puno popit, naprotiv alkohol mu je ±kodija, posli malo toga riga bi ka zmaj, a kako je bija u dru±tvu preteµno sa nama koji smo mogli popit i kurcu, osjeæa se djelom zapostavljeno. Pa je najprije poèeja gutat tabletice, uglavnom sanatose i apaurine. To je veæ bilo tamo negdi '85. pa po±to se sve vi±e poèeja kretat sa sebi sliènom ekipom, polako smo gubili svakodnevni kontakt s njim. Pitanje dana je bilo samo kad æe priæ na iglu... Heroin, i uopæe pojam uzimanja heroina se tih godina u Splitu drukèije gleda. ©ta ja znam, nekako u to doba (druga polovica '80-ih) Split je redovito dospjeva na udarne stranice svih medija, ka No 1 po drogi. Nama svima je to nekako imponiralo, jer smo u to vrime i po drugim stvarima u navijanju bili prvi (pirotehnika, gostovanja, brojnost i sve ostalo), pa nam ni to nije bilo mrsko, kad smo prvi u svemu, za±to ne bit prvi i u tomu. Uostalom tada su i nastale neke pisme koje su velièale drogu (Cili je Split...). Broj ekipe na igli je sve vi±e i vi±e rasta, a nama tzv. normalnima koji nismo uzimali, bilo je potpuno normalno druµit se i bit skupa sa ekipon koja se bode. Da, Maslo je prvi poèeja, a za njim je krenilo vrtoglavo. I sve je bilo dobro dok nije krenilo nizbrdo i pale prve µrtve. Parangal naðen u "Bastiona" (ko ne zna, to je bija klo±arski restoran u Marmontovoj, na mistu di je sad Mc Donalds i druge fine stvari) samo mu glava pala na stol, bija je tako satima, mislili su da spava. Stanje se jo± vi±e pogor±alo poèetkon '90-ih sa poèetkom rata. Masa ekipe se prifurala i oti±la, neki su se ubili, a neki su danas poput Paola ±ta µica po parkingu kod starog placa, µivi kosturi. Jedan manji broj ekipe ide u komune, neki uspjevaju neki ne, a neki misleæi da su uspili odlaze daleko, po ©panjolskoj i Brazilu i tako nepovratno nestaju. Uglavnom, ovo je jedna od crnjih prièi o jednom ðiru koji smo podrµavali i falili se s njim, a koji nam je do±a dosta glava i µivota. |
|
NAPISAO: MejeSplit | OVAKVE I DRUGE PRIÈE MO®ETE NAÆ NA TORCIDINOJ STRANCI |