U to vrime dok smo se kupili na Matejuąci u điru je najviąe bilo lipilo. Gongalo se naveliko. Iąlo bi se gori na one marjanske skale i tu bi se puvalo u kese, tako da bi uvečer kasno kad bi se proąlo cila ulica vonjala po lipilu, a kesa je bilo svugdi...
I dim je bija dosta popularan (on nije izgubija popularnost do dan danas), ali popularnost lipila je potpuno dominirala. Ra nih '80-ih u Torci je bija jedan lik po imenu Maslo. Uglavnom bija je tada jako aktivan u svim navijačkin segmentima, uostalom njemu je prvo palo napamet obuć spitfajericu, pa smo ih tako i nas nekoliko prvi kupili u Trstu (pazi ovo "kupili"...uąli smo u robnu kuću, spice su bile obiąene na viąalicu, na odjelu nije bilo nikoga, Maslo je obuka spicu i svoju staru jaketu obisija na viąalicu i vratija na policu, ko je tad od nas zna da postoje one pi**arije ąta sviraju, krenija je samouvjereno prema izlazu cili sritan ąta je obavija tako dobru "trgovinu"...a kad je počelo svirat...mi smo iąli u razmacima iza njega, da ne izgleda sad da svi u spicama izađemo odjednom...čapali ga oni zaątitari, mi se vratili i tako su prve navijačke spice na ovim prostorima ipak bile plaćene. Govorim navijačke, jer si i prije tu i tamo moga vidit spicu, ali to je moľda nosija pokoji panker iz đira, ali masovno ne). Znači radi svega kasnije moram malo opisat "lik i djelo" Masla. Bija je zajeb od čovika, zajeba bi te dok si reka keks ako bi bija naivan i to mu dopustija. Za navijačke stvari nije bija ąu**k, čak dapače, triba se reć da je bija i fajter i iąa je na sva gostovanja. Među prvima na ovim prostorima je započeja dopisivanje sa talijanskim i drugim navijačima preko "Guerin sportiva" (posli smo se pisali svi), ali on je svoja dopisivanja i realizira, tako da je često putova po Italiji i odlazija tamo na dosta derbija. Zauzvrat i kod njega doma dolazili su talijanski navijači. Na stranici se nalazi priča kako je zajeba jednog talijana kad je bija kod njega u goste u Udinama, to je za piąat od smija. Mana mu je bila to ąto nije moga puno popit, naprotiv alkohol mu je ąkodija, posli malo toga riga bi ka zmaj, a kako je bija u druątvu preteľno sa nama koji smo mogli popit i kurcu, osjeća se djelom zapostavljeno. Pa je najprije počeja gutat tabletice, uglavnom sanatose i apaurine. To je već bilo tamo negdi '85. pa poąto se sve viąe počeja kretat sa sebi sličnom ekipom, polako smo gubili svakodnevni kontakt s njim. Pitanje dana je bilo samo kad će prić na iglu... Heroin, i uopće pojam uzimanja heroina se tih godina u Splitu drukčije gleda. ©ta ja znam, nekako u to doba (druga polovica '80-ih) Split je redovito dospjeva na udarne stranice svih medija, ka No 1 po drogi. Nama svima je to nekako imponiralo, jer smo u to vrime i po drugim stvarima u navijanju bili prvi (pirotehnika, gostovanja, brojnost i sve ostalo), pa nam ni to nije bilo mrsko, kad smo prvi u svemu, zaąto ne bit prvi i u tomu. Uostalom tada su i nastale neke pisme koje su veličale drogu (Cili je Split...). Broj ekipe na igli je sve viąe i viąe rasta, a nama tzv. normalnima koji nismo uzimali, bilo je potpuno normalno druľit se i bit skupa sa ekipon koja se bode. Da, Maslo je prvi počeja, a za njim je krenilo vrtoglavo. I sve je bilo dobro dok nije krenilo nizbrdo i pale prve ľrtve. Parangal nađen u "Bastiona" (ko ne zna, to je bija kloąarski restoran u Marmontovoj, na mistu di je sad Mc Donalds i druge fine stvari) samo mu glava pala na stol, bija je tako satima, mislili su da spava. Stanje se joą viąe pogorąalo početkon '90-ih sa početkom rata. Masa ekipe se prifurala i otiąla, neki su se ubili, a neki su danas poput Paola ąta ľica po parkingu kod starog placa, ľivi kosturi. Jedan manji broj ekipe ide u komune, neki uspjevaju neki ne, a neki misleći da su uspili odlaze daleko, po ©panjolskoj i Brazilu i tako nepovratno nestaju. Uglavnom, ovo je jedna od crnjih priči o jednom điru koji smo podrľavali i falili se s njim, a koji nam je doąa dosta glava i ľivota. |
|
NAPISAO: MejeSplit | OVAKVE I DRUGE PRIČE MO®ETE NAĆ NA TORCIDINOJ STRANCI |